HPD “Zanatlija“
Zagreb, Trg Mažuranića 13
Organizira
JEDNODNEVNI IZLET AUTOBUSOM U GORSKI KOTAR
VOJNI TUK – MATIĆ POLJANA
25. ožujka 2018.

Polazak s Trga Mažuranića u 7,00 smjeru Delnica i Mrkoplja uz pauzu za jutarnju kavu. Dolazak do planinarskog doma u Vojnom Tuku pored Mrkoplja. Nakon predaha i okrijepe u domu, podijeliti ćemo se u nekoliko grupa, ovisno o vremenskim prilikama, mogućnostima i željama izletnika.

Grupa A – Ako će vremenski uvjeti dopustiti, oni koji žele poduzeti zahtjevniju planinarsku turu popeli bi se na Bjelolasicu – najviši vrh Kula (KT HPO) stazom od planinarske kuće Jančarica. S vrha Bjelolasice spustili bi se u Begovo Razdolje. U slučaju visokog snijega poduzeli bi turu preko Matić Poljane do Jančarice i nazad u dom u Tuku.

Grupa B – Poduzeti će manje zahtjevnu turu na Čelimbašu ili Maj Vrh i nakon ture se vratiti u dom u Tuku.

Oni koji nisu zainteresirani za penjanje mogu uzivati u prirodi i poduzeti setnju u okolici doma.

U domu u Tuku je moguće ručati.

Društveni izlet predviđen je za sve kategorije planinara.

Cijena autobusnog prijevoza je 90,00 kn (djelomično dotirana sredstvima Društva).

Obavezna je planinarska oprema, osobna, zdravstvena i planinarska iskaznica. Napomena: Odazivom na izlet, svaki pojedinac potvrđuje da ispunjava zdravstvene i fizičke uvjete za sigurno sudjelovanje na izletu, da izletu pristupa na vlastitu odgovornost, da kod Plan. Društva ima plaćenu članarinu za tekuću godinu, te da će se u skladu s planinarskom etikom pridržavati plana izleta, odluka i uputa vodiča. Prema potrebi, organizator zadržava pravo izmjene u programu izleta.

Sretan put i lijepo vrijeme želi Vam organizator
izleta HPD ‘ZANATLIJA’ – ZAGREB

Vodiči: Tomislav Muhić (091 582 77 82) i Darinka Bakić (091 5915 005)

/www. hpdzanatlija-zagreb.hr/

HPD “Zanatlija“

Zagreb, Trg Mažuranića 13

Organizira

Četverodnevni izlet u Sloveniju – Posočje i Julijske Alpe

15. – 18. 06. 2017.

Četvrtak 15. 06. Polazak iz Zagreba u 7.00 sati ispred Udruženja obrtnika. Vožnja u smjeru Ljubljane i Kranjske Gore s pauzom za jutarnju kavu. Usputni obilazak Vršiča i spomenika Dr. Juliusu Kugyu. Dolazak do doma Dr. Klementa Juga u Lepeni. Nakon ručka sljedi uspon do Krnskog Jezera (cca 2,30 sata, nezahtjevno). Oni koji ne žele uspeti se do Krnskog jezera mogu poduzeti šetnju u okolici doma uz korito potoka Šumnik. Nakon povratka u dom sljedi večera i noćenje.

 Petak 18. 06. Podjela u dvije grupe.

1. grupa poduzeti će zahtjevni uspon na Bavski Grintavec (2347 m, KT SPO). Ustajanje u 6,00 sati, doručak i priprema za turu. Odlazak busom do okretišta u Zadnjoj Trenti. Od okretišta (1385 m) vodi staza preko Planine Zapotok i Sedla Kanja na Vrh Bavskog Gintavca (5 – 6 sati uspona). Povratak na parkiraliste u Zadrnoj Trenti istim putem. Važno – u slučaju neprohodnosti staze na Bavški Grintavec (snijeg, odroni) poduzeti ćemo uspon na ‘Bavški Matterhorn’ – vrh Svinjak (1653 m), djelomično zahtjevnom stazom iz Kal – Koritnice (cca 4 sata uspona).

2. grupa poduzeti će obilazak Posočja kroz ‘Sošku Pot’. Soška Pot je poučna staza koja prati tok rijeke Soče kroz dolinu Trente ukupne duljine od 20 km. Povezuje mnogo poznatih i skritih kutaka Doline, otkriva brojne kulturno – povijesne i prirodne znamenitosti Posočja. Duž staze su posebno zanimljivi slikoviti mostići preko kojih u više navrata prelazimo rijeku Soču. Predviđen je obilazak dijela staze, između Izvora Soče i Lepene.

Večera i noćenje u domu u Lepeni.

Subota 19. 06. Ustajanje u 7,00, nakon doručka odlazak u Bovec. Kratki obilazak Bovca, stanka za kavu i kupnju hrane. Novo uređenom žičarom popeti ćemo se do posljednje stanice na Visokom Kaninu (2002 m). Od stanice žičare moguće je poduzeti kraču šetnju do Doma Petra Skalara, ili zahtjevniju turu do vrha Visokog Kanina (cca 3 sata, djelomično zahtjevno). Važno – Dom Petra Skalarja na Kaninu je zatvoren tako da svu hranu treba planirati iz ruksaka. Nakon uspona na vrh u Bovec ćemo se spustiti žičarom.

Večera i noćenje u domu u Lepeni.

Nedjelja 19. 06. Ustajanje u 7,00, nakon doručka odlazak preko Vršiča u Kranjsku Goru. Kratki obilazak mjesta, stanka za kavu i kupovinu. Sljedi uspon na Vitranc, četvrosedežnom žičarom do jedne razine, dalje pješice na vrh. Vitrtanc je skijalište i izletnicka zona iznad Kranjske gore, a s vrha se pruža lijep pogled na gradić i okolicu, te na okolne alpske vrhove. Nakon povratka u Kranjsku goru nastavak puta prema Zagrebu.

Povratak u Zagreb u večernjim satima, ovisno o gužvi na cestama i graničnom prijelazu.

Troškovi izleta:

Prijevoz: 200,00 kn

Noćenje u domu u Lepeni: Soba do 4 ležaja 11 eur. Skupno ležišče 9. eur. Ekološka posteljina 2,5 eur (po želji ponijeti vlastitu posteljinu!). Turistička pristojba 1,26 eur po danu.

Zičara na Kanin: 17 eur povratna karta.

Napomena: Izlet je planiran za sve kategorije planinara. Odazivom na izlet, svaki pojedinac potvrđuje da ispunjava zdravstvene i fizičke uvjete za sigurno sudjelovanje na izletu, da izletu pristupa na vlastitu odgovornost, da kod Pl. Društva ima plaćenu članarinu za tekuću godinu, te da će se u skladu s planinarskom etikom pridržavati plana izleta, odluka i uputa vodiča. Prema potrebi, organizator zadržava pravo izmjene u programu izleta.

Vodiči: Darinka Bakić (091 5915 005) i Tomislav Muhić (091 582 77 82)

HPD Zanatlija – Zagreb

Trg Mažuranića 13

Organizira

Dvodnevni izlet u Dalmaciju,

Kozjak – vrhovi Sv. Ivan Biranj, Sv. Jure (KT HPO), 25. i 26. 03. 2017.

25. III. – Polazak autobusom u 6,00 ispred društvenih prostorija na Trgu Mažuranića u smjeru Splita, uz usputno kratko zaustavljanje zbog jutarnje kave.

Dolazak u Solin oko 11,00 sati, gdje ćemo uz pratnju vodiča obići arheološki kompleks Salona i Turculum, jednog od najznačajnijih antičkih gradova na području Hrvatske. Nakon razgleda arheološkog kompleksa, uputiti ćemo se prema prijevoju Malačka preko kojega vodi cesta Kaštela – Drniš i na kojem se nalazi planinarski dom. Od prijevoja ćemo poduzeti uspon na vrh Sv. Ivan Biranj (631 m, KT HPO), oko 3 sata hoda. Oni koji nisu zainteresirani za uspon na vrh mogu napraviti turu uređenom kružnom planinarsko – rekreacijskom stazom ukupne duljine 3 km. Nakon pješačenja ćemo se smjestiti u dom na noćenje. Po dogovoru je moguće organizirati večeru.

26. III. Ustajanje u 7,00, odlazak busom prema Solinu u 8,00. Nakon kave u Solinu i kraće šetnje uz rijeku Jadro, nastaviti ćemo busom do utvrde Klis, i tamo se podijeliti u dvije grupe – 1. grupa će poduzeti uspon na vrh Sv. Jure (676 m, KT HPO), oko 3. sata hoda, a oni koji nisu zainteresirani za uspon mogu obići utvrdu Klis (ulanica je 40,00 kn). Povratak u Zagreb u večernjim satima, ovisno o gužvi u prometu.

Obavezna je standardna planinarska oprema, osobna , zdravstvena i planinarska iskaznica. Obavezno je ponijeti zaštitu od sunca i kiše.

Cijena prijevoza – 200,00 kn na temelju 30 sudionika, noćenje u domu na Malački – 60,00 kn.

Ulaznice u arheološki kompleks – 20,00 kn odrsli, 15,00 kn umirovljenici i djeca. Doplata za za stručno vodstvo za cijelu grupu je 300,00 kn.

Napomena: Odazivom na izlet, svaki pojedinac potvrđuje da ispunjava zdravstvene i fizičke uvjete za sigurno sudjelovanje na izletu, da izletu pristupa na vlastitu odgovornost, da kod Pl. Društva ima plaćenu članarinu za tekuću godinu, te da će se u skladu s planinarskom etikom pridržavati plana izleta, odluka i uputa vodiča. Prema potrebi, organizator zadržava pravo izmjene u programu izleta.

Vodiči: Darinka Bakić (091 5915 005) i Tomislav Muhić (091 582 77 82)

Izlet na Ratitovec 12.06.2016.

Ratitovec je (čini mi se) među našim planinarima nepravedno zapostavljen i rijetko se za njega čuje, no kad jedanput posjetite ovu planinarsku destinaciju i doživite sveobuhvatan pogled s Gladkog vrha, i kada vam se učini da i nebo možete dodirnuti rukom, shvatit ćete da to sigurno ne zaslužuje. Za lijepa vremena i uz dobar vidik sa Gladkog vrha (1667m) vide se : Julijske Alpe s Triglavom, Jelovica, Kamniško-Savinjske alpe, Karavanke te Škofjeloško i Cerkljansko hribovlje. Bile smo ovdje u kolovozu 2012.godine, i poželjele smo svakako ponovno doći tako je i Darinkin prijedlog za ovaj izlet ušao u plan izleta za ovu godinu. Danas nas je bilo sedmero iz društva HPD Zanatlija Zagreb.

Najbliži prilaz Ratitovcu je iz mjesta Prtvoč (1011 m) do kojeg se dolazi iz smjera Škofja Loka-Železniki. To je u stvari selo od svega nekoliko domaćinstava u kojem je 1943. god. bila ratna bolnica o čemu svjedoči spomenik na ulazu u selo. Na zaravni ispred sela nalazi se mala crkva kod koje je veliko parkiralište, gdje planinari ostavljaju svoje automobile. Čim krenete s parkirališta među kuće nailazite na smjerokaz za dvije staze prema Ratitovcu. Skrenete li lijevo preko prijevoja Po(v)eden (Slovenci kazu Poeden) ili desno preko Razora stići ćete na Ratitovec za 1h i 50 minuta. Istu visinu (cca 700 m) treba ispenjati za isto vrijeme pa je svejedno kuda krenuti. Ovog puta odluka je pala, penjemo se preko prijevoja Poveden, a spustiti ćemo se preko Razora.

Od početka staza vodi šumovitim predjelom i nakon 30 minuta izlazi na prijevoj Poveden. To je raskrižje na kojem se nalaze informativne ploče o flori ovog područja i smjerokazi. Put nastavljamo kroz crnogoričnu šumu, a zatim ponovo izlazimo na dio s kamenjarom i tako se predjeli izmjenjuju do pod sami greben Ratitovca kad se otvara alpski krajolik , odnosno pašnjački dio (otvorene livade pune alpskog cvijeća) . Pod samim vrhom (5 minuta do Gladkog vrha) se nalazi planinarska kuća“ Krekova koča na Ratitovcu“. Koča je lijepo uređena, dosta posjećena, nudi hranu i noćenje, a može biti i polazna točka za mnoge vrhove Škofjeloškog i Cerkljanskog hribovlja. U blizini se nalazi i mala meteorološka postaja, te teretna vučnica.

Danas nismo imali sreće da uživamo u prekrasnim vidicima, ali vrijeme nas je ipak poslužilo i možemo biti zahvalni što ne pada kiša (obzirom na prognozu) i zadovoljni jer ipak smo ponešto vidjeli , zahvaljujući putujućim oblacima koji su nam na trenutke otvarali pokoji vrh. Nakon spusta s Gladkog vrha ručali smo u Krekovoj koči , a zatim se uputili prema dolini stazom koja vodi kroz Razor.

Nakon nekoliko minuta hoda po travnatoj padini dolazimo do ruba grebena gdje staza skreće lijevo i postaje strma i treba biti pažljiv. Spust nije ugodan jer je dosta klisko (sitni pjesak i mokra zemlja), ali za nekih 15 minuta stigli smo do travnjaka (Razor) koji se nalazi između strmih padina, nastavljamo dalje strmom stazom kroz kamenjar , a onda u šumoviti dio (na šumsku cestu). Malo po malo, bez problema i u skladu s predviđenim vremenom spustili smo se u Prtovč. Popodne se očekuje kiša, a kako je cesta dosta uska i zavojita to bolje da požurimo što prije iz planine. Nakon preobuvanja i kratkog odmora sjedamo u aute i krećemo dalje. Dogovor je , u Škofjoj Loki popit ćemo kavu i malo razgledati mjesto. Kad smo se spustili do glavne ceste počela je padati kiša, ali ne zadugo, tako da smo stigli u Škofju Loku bez kiše.

Škofja Loka je mali srednjevjekovni gradić s Kamenim mostom, Marijinim obilježjem, Kapucinskom knjižnicom, župnom crkvom i dvorcem koji dominira.Tu su i dva trga ,a na jednom od njih nalazi se Homanovom kuća, u kojoj je poznata slastičarna gdje smo popili kavu ispod velike lipe. Ponovno je počela škropiti kiša pa nemamo što više čekati nego krenuti kući, u Zagreb.

Negdje sam pročitala u nečijem blogu ( nažalost ne mogu se sjetiti čijem) rečenicu koja mi se svidjela i koja najbolje opisuje naša razmišljanja kada krećemo u planine pa ću ju ovdje pokušati citirati: „Prva je misao dobro vrijeme, druga ispenjati planirane vrhove, a treća družiti se na planini i s planinom „. Mislim da smo na ovom izletu sve to imali i da smo se svi zadovoljni i sretni vratili kući.

Do nekog slijedećeg izleta.

Katica Šimić

Izlet u Sloveniju od 26.05. do 29.05.2016.god.

Mi smo poznati po tome da uvijek nastojimo nekako spojiti još koji dan s praznikom kako bi dobili mali godišnji odmor, bez sumnje potreban radnim ljudima, a među nama ima i takvih, iako nažalost u manjini. Tako je i ovog puta. Pred nama su četiri dana za „odmor“ u planinama Karavanki.

U predjelu Karavanki je planina Košuta (naše prvo odredište), koja se proteže granicom Slovenije i Austrije od Ljubelja na zapadu do Koroškog potoka na istoku. Na duljini od deset kilometara nalazi se nekoliko vrhova, preko 2000 m. Veliki vrh (2088m), na kojeg se svakako namjeravamo popeti, je najzapadniji vrh u području Karavanki.

Naše drugo odredište je Dom pod Storžićem, koji će biti polazna točka za uspone na Storžić, Veliki Javornik, Krišku goru, Dobrču, a tko zna gdje će nam biti kraj, ako nas vrijeme posluži.

1.dan, četvrtak 26.05.2016., ZAGREB-Ljubljana- Kranj-Tržić- Podljubelj

Polazak s Mazuranićeva trga u 7 sati, a kako smo mi odgovorna grupa, svi smo stigli i prije vremena. Mini bus, u sigurnim je rukama vozača Ferde pa krećemo u smjeru graničnog prijelaza Bregana, a zatim smjer Ljubljana-Kranj-Tržić-Podljubelj. Nakon skretanja s glavne ceste u Podljubelj, odmah skrećemo lijevo do gostilne „Ankele“ a zatim desno pratimo smjer za dom na Kofcah i vozimo se uskom serpentinastom asfaltnom cestom do kmetije Matizovec (1072 m), a odatle put nastavljamo pješice kroz šumu do Doma na Kofcah (1488m). U grupi je 14 planinara, a izlet vode Darinka i Tomislav.  Staza kroz šumu nije pretjerano zahtjevna te do Doma na Kofcah stižemo za cca 1 sat. Dom se nalazi na prekrasnoj visoravni s tek procvalim proljetnicama. Iznad livade podiže se planinski masiv čije su padine obrasle sitnom klekovinom, rascvalom erikom i drugim planinskim raslinjem, prošarane ostacima snijega po procjepima. Sve to obasjano suncem, pod nebom prekrivenim bjeličastim oblacima, različitih oblika daje jednu tako idiličnu sliku, da poželite tu ostati zauvijek.

Od Doma na Kofcah do Velikog vrha je 1 i 30h. Vrijeme je prekrasno, a staza nije zahtjevna, jedino ima jedan malo strmiji dio kroz stijenu koji je osiguran sajlama. Na dijelu staze naišli smo na dva tri mjesta gdje smo morali gaziti i po ostacima snijega, ali to je sve bilo kratko i ništa zahtjevno.Sve je to sastavni dio planinarenja.Nakon kratkog odmora, prva grupa (brži i jači) kreće prema Velikom vrhu , jer oni danas žele stići i na Kladivo, dok druga uživa u još malo odmora, a zatim kreće prema današnjem cilju tj. Velikom vrhu.

Prije desetak dana planina je još bila pod snijegom, tako da je trava visoka tek desetak centimetara pa ni stoka još nije dovedena na ispašu u planinu.

Nakon prijevoja, i odvojka za Kladivo, počeo je puhati hladan vjetar, požurile smo i na vrh stigle za 1 i 20 minuta, upravo u trenutku kad se prva grupa počela spuštali s Vrha. Na vrhu su nas dočekale, i pozdravile, nezaobilazne crne ptice s crvenim nogama „špele ili kavke“ čuvarice ovih visina. Udarile smo žig u svoje dnevnike, učinile nekoliko fotografija, malo se odmorile, uživajući i gledajući paraglajdera koji spretno upravlja svojim padobranom i jedrilicu koja koristeći povoljan vjetar leti iznad prekrasnih vrhova Košute. Pogled na okolne vrhove, i dolinu, daje takav blaženi osjećaj, osjećaj zahvalnosti što ste u mogućnosti popeti se i stajati na tom mjestu i vidjeti sve te ljepote i osjetiti moć prirode. Iako smo se presvukle u suhu robu i zaštitile jaknama protiv vjetra, ipak nam je hladno pa moramo napustiti ovo mjesto i spustiti se u dolinu jer izgleda da dolazi promjena vremena. I samo što smo htjele krenuti pred nas se spusti mladć s paraglajderom i pitanjem :Koji je ovo vrh? Naravno, iako nam se pitanje u prvi mah učinilo smiješnim, odgovorile smo mu ,“Veliki vrh“. Podjelile smo nekoliko riječi s njim, a on zadovoljan, podigne ponovo svoj „padobran“ i odleti dalje kao ptica na slijedeći vrh. Kako je to lijepo?

Žao mi je što nisam mogla snimiti sve to. Na ekranu kamere pojavila mi se oznaka prazne baterije, iako sam je napunila prije polaska, i odradila svega par snimaka (ta tehnika nije baš pouzdana , naročito kad ju trebaš), ne znam što se dogodilo.

Lagano smo se spuštale stazom prema Domu na Kofcah, uživajući u svakom prizoru, svakom cvjetiću, no oblaci su se počeli pregrupiravati i vidjele smo da stiže kiša te smo pružile korak. Samo nas je par kapi kiše sustiglo prije ulaska u dom. Uskoro je stigla i prva grupa, vidjevši da se sprema kiša i oni su skratili put i vratili se u dom. Stigli smo na vrijeme, a sada slijedi večera i zasluženi odmor.

2.dan, petak 27.05.2016., Dom na Kofcah – Podljubelj- Tržić- Lom – Dom pod Storžićem

Nakon doručka, spustili smo se do kmetije Matizovec, gdje nas je čekao minibus, ukrcali svoje stvari i krenuli prema našem slijedećem odredištu: Dom pod Storžićem.

Dom pod Storžićem (1123m) stoji na rubu planine Jesenje na gornjem kraju Lomske doline pod sjevernom stijenom Storžića, ima 12 soba s 48 kreveta, tekuću vodu, struju, WC, tuš s toplom vodom. Ljubazno osoblje i ukusna hrana, očito privlači dosta gostiju jer tu su i dva restorana sa 60 mjesta, a Tržić je relativno blizu pa je to očito i izletište. Pristup do doma moguć je autom većim dijelom asfaltnom i pri kraju manjim dijelom makadamskom cestom.

Po planu danas bi trebalo izvesti uspon na Storžić (prva grupa) i Tolsti vrh na Kriškoj gori (druga grupa). Međutim, zbog vremenskih prilika i potrebne satnice za uspon i spust (u dom smo stigli oko 13 sati) dogovorena je izmjena plana, te prva grupa ide na Krišku goru, a druga na Planinu Javornik.

Obzirom da domovi još uvijek nisu otvoreni kroz tjedan Darinka je dogovorila s domarom naš dolazak pa je dom za nas bio otvoren. Odložili smo svoje stvari u veliku blagovaonicu , malo predahnuli , i prva grupa je odmah krenula na uspon, a mi smo se kratko odmorili i za nekih pola sata krenuli prema Planini Javornik (1715m). Staza od Doma vodi preko Javorniškog prevala, Uspon nije prezahtjevan, staza vodi kroz šumu i to djelomično šumskom cestom, s ponekim strmijim prečacom do Javorniškog prevala, a nakon prevala je dobra šumska cesta bez većih uspona. Vrijeme je dobro pa polako s noge na nogu za otprilike 2 sata stigli smo na odredište.

Na zelenoj padini (skijalište) , nalazi se par objekata. Vidljivost je dobra pa možemo uživati gledajući okolne planine i njihove vrhove. Malo smo se odmorili i u razgovoru s radnicima koji tu obavljaju neke poslove saznali da možemo napraviti povratak u dom drugom stazom (tako da zatvorimo krug), što smo i učinili. Staza je dobra, no očito ne često korištena, tako da smo na nekim mjestima imali malo poteškoća sa odronima, ali sve smo prošli bez problema i stigli u dom, već pomalo umorni i spremni za dobru večeru.

Druga grupa je imala zahtjevniji uspon, a obzirom na vrijeme, nisu se vraćali istim putem nego su se spustili stazom u Tržić i pozvali vozača.

Večerali smo, svako po svom izboru, juhu od srijemuša, sirove štrukle, gulaš sa žgancima , teleću obaru i td., popili po piće , malo prošetali oko doma pa na počinak.

3.dan, subota 28.05.2016., Dom pod Storžićem- Storžić (prva grupa), Mala i Velika poljana-Tolsti vrh (druga grupa)

Vrijeme nam ide na ruku, pa prva grupa odmah ujutro nakon doručka kreće prema Storžiću, a ni mi ne zaostajemo dugo idemo prema planu najprije Mala i Velika poljana a onda uspon na Tolsti vrh na Kriškoj gori. Od doma pod Storžićem do Male poljane ( 1325 m) je 1 h hoda šumskom cestom. Na Maloj poljani nalazi se Koča „Pašna skupnost Storžić“. Od koče se u dolini vidi Kranj, a na desno je uspon za Tolsti vrh (1716 m) koji je udaljen 1 i 30 h od Male poljane. Predivno je sjesti na klupu i na ovom svibanjskom suncu odmarati oči na zelenim netaknutim travnjacima punim proljetnog cvijeća koji tek očekuju svoje ljetne stanovnike (stada krava). Jučer je naša prva grupa prošla ovim putem i upozorila nas da je uspon od Male poljane do Tolstog vrha prezahtjevan (oni se zbog toga nisu vratili tom stazom) te da bi bilo bolje da izaberemo nešto lakše. Tako se grupa podjelila, pa smo Mirjana i ja ipak krenule na Tolsti vrh, a drugi su ostali uživati i odmarati se, a potom otići do Velike poljane (udaljene svega 15minuta) pa laganom šetnjom u Dom pod Storžićem. Dogovor je da nas čekaju u domu.

Strmo, stvarno je strmo…. no ide nam, očito je dan dobar i bez muke stigle smo na vrh za 1 i 15 minuta. S vrha pogled pada na Koču na Kriškoj gori udaljenu oko 1 sat hoda od vrha, na desno se vidi hrbat Košute s Velikim vrhom i Planina Javornik, a Storžić se uzdiže sjeverozapadno. Na vrhu je dosta prometno pa smo obavile formalnosti, žig, fotografiranje i nazad istim putem do Male poljane.

Osvojiti neki vrh ne možete bez penjanja (ili paraglajdera!!!!), utjeha Vam može biti da je na povratku sve nizbrdo, ali nagrada, nagrada za sav trud su pogledi s vrha koji razgaljuju vaše srce i čine vas sretnim toliko da više ne možete bez vrhova.

Vratile smo se do doma relativno rano, a tamo je već bila prva grupa, oni nisu uspjeli popeti se na Storžić, jer je pri vrhu bilo još puno snijega i leda i bilo bi preopasno ići bez cepina i dereza koje na žalost nisu imali, ali uvijek nešto mora ostati da bi i slijedeći put imali razloga doći u ove divne gore. Učinit će oni to još ovo ljeto sigurna sam.

Kad smo se na kraju svi okupili (dio druge grupe bio je nakon Velike poljane i na Javorniku) odlučili smo odvest se do Tržića i prošetati starom jezgrom tog malog mjesta. U mjesnoj slastičarnici u glavnoj ulici popili smo piće, počastili se kolačima i nazad u dom na večeru pa na počinak. Sutra nas čeka Dobrča.

4. dan, 29.05.2016: Bistrička Planina, Dobrča- Kropa-Zagreb

Ustajanje, doručak i već u 7 i 30 smo na putu prema Tržiću, zatim skrećemo desno prema Begunju na Gorenjskom, a potom do Tržićke Bistrice te do Bistričke planine odakle je najlakši prilaz prema Koči na Dobrči. Cestom smo se dovezli dosta visoko u planinu (cca 1200 m), a zatim krenuli pješice prema Koči na Dobrči (1478 m) . Pa iako se čini da nije teško savladati tih 300 m uspona , moram reći da i nije baš bilo lako jer je uspon konstantan (cca 1 sat). Pri izlasku iz šumovitog dijela ostajete zapanjeni prizorom livade prekrivene s prekrasnim žutim ranunkulama. S terase koče na Dobrči vidi se Triglav (desno), a u dolini Radovljica i Bledsko jezero. Ova koča opskrbljena je hranom i ono što smo jeli bilo je zaista ukusno i obilato da se nema što prigovoriti.

Zadržali smo se tu koji sat i ponovno put pod noge pa do minibusa. Brzo smo skinuli gojzerice, vrijeme je da nam se noge odmore, i evo nas na putu kući. Darinka uvijek ima po neki as u rukavu pa tako i sada predlaže, da na kavicu svratimo u Kropu i malo razgledamo to staro kovačko mjesto udaljeno od Radovljice nekih 11 km. Teško žabu u vodu natjerat, pa tako i nas i za čas smo u Kropi. Razgledali smo mjesto koje se nalazi na potoku Kroparica, sjeli u jedan restoran pa uz žubor rijeke popili kavu i krenuli prema kući. U Zagreb smo stigli oko 17 sati. Bilo nam je lijepo kao i uvijek, vrijeme nas je poslužilo, svi smo zdravi i veseli stigli kući, a što nam više treba, nego neka nova ideja za izlet.

Katica Šimić