Izlet na Ratitovec 12.06.2016.
Izlet na Ratitovec 12.06.2016.
Ratitovec je (čini mi se) među našim planinarima nepravedno zapostavljen i rijetko se za njega čuje, no kad jedanput posjetite ovu planinarsku destinaciju i doživite sveobuhvatan pogled s Gladkog vrha, i kada vam se učini da i nebo možete dodirnuti rukom, shvatit ćete da to sigurno ne zaslužuje. Za lijepa vremena i uz dobar vidik sa Gladkog vrha (1667m) vide se : Julijske Alpe s Triglavom, Jelovica, Kamniško-Savinjske alpe, Karavanke te Škofjeloško i Cerkljansko hribovlje. Bile smo ovdje u kolovozu 2012.godine, i poželjele smo svakako ponovno doći tako je i Darinkin prijedlog za ovaj izlet ušao u plan izleta za ovu godinu. Danas nas je bilo sedmero iz društva HPD Zanatlija Zagreb.
Najbliži prilaz Ratitovcu je iz mjesta Prtvoč (1011 m) do kojeg se dolazi iz smjera Škofja Loka-Železniki. To je u stvari selo od svega nekoliko domaćinstava u kojem je 1943. god. bila ratna bolnica o čemu svjedoči spomenik na ulazu u selo. Na zaravni ispred sela nalazi se mala crkva kod koje je veliko parkiralište, gdje planinari ostavljaju svoje automobile. Čim krenete s parkirališta među kuće nailazite na smjerokaz za dvije staze prema Ratitovcu. Skrenete li lijevo preko prijevoja Po(v)eden (Slovenci kazu Poeden) ili desno preko Razora stići ćete na Ratitovec za 1h i 50 minuta. Istu visinu (cca 700 m) treba ispenjati za isto vrijeme pa je svejedno kuda krenuti. Ovog puta odluka je pala, penjemo se preko prijevoja Poveden, a spustiti ćemo se preko Razora.
Od početka staza vodi šumovitim predjelom i nakon 30 minuta izlazi na prijevoj Poveden. To je raskrižje na kojem se nalaze informativne ploče o flori ovog područja i smjerokazi. Put nastavljamo kroz crnogoričnu šumu, a zatim ponovo izlazimo na dio s kamenjarom i tako se predjeli izmjenjuju do pod sami greben Ratitovca kad se otvara alpski krajolik , odnosno pašnjački dio (otvorene livade pune alpskog cvijeća) . Pod samim vrhom (5 minuta do Gladkog vrha) se nalazi planinarska kuća“ Krekova koča na Ratitovcu“. Koča je lijepo uređena, dosta posjećena, nudi hranu i noćenje, a može biti i polazna točka za mnoge vrhove Škofjeloškog i Cerkljanskog hribovlja. U blizini se nalazi i mala meteorološka postaja, te teretna vučnica.
Danas nismo imali sreće da uživamo u prekrasnim vidicima, ali vrijeme nas je ipak poslužilo i možemo biti zahvalni što ne pada kiša (obzirom na prognozu) i zadovoljni jer ipak smo ponešto vidjeli , zahvaljujući putujućim oblacima koji su nam na trenutke otvarali pokoji vrh. Nakon spusta s Gladkog vrha ručali smo u Krekovoj koči , a zatim se uputili prema dolini stazom koja vodi kroz Razor.
Nakon nekoliko minuta hoda po travnatoj padini dolazimo do ruba grebena gdje staza skreće lijevo i postaje strma i treba biti pažljiv. Spust nije ugodan jer je dosta klisko (sitni pjesak i mokra zemlja), ali za nekih 15 minuta stigli smo do travnjaka (Razor) koji se nalazi između strmih padina, nastavljamo dalje strmom stazom kroz kamenjar , a onda u šumoviti dio (na šumsku cestu). Malo po malo, bez problema i u skladu s predviđenim vremenom spustili smo se u Prtovč. Popodne se očekuje kiša, a kako je cesta dosta uska i zavojita to bolje da požurimo što prije iz planine. Nakon preobuvanja i kratkog odmora sjedamo u aute i krećemo dalje. Dogovor je , u Škofjoj Loki popit ćemo kavu i malo razgledati mjesto. Kad smo se spustili do glavne ceste počela je padati kiša, ali ne zadugo, tako da smo stigli u Škofju Loku bez kiše.
Škofja Loka je mali srednjevjekovni gradić s Kamenim mostom, Marijinim obilježjem, Kapucinskom knjižnicom, župnom crkvom i dvorcem koji dominira.Tu su i dva trga ,a na jednom od njih nalazi se Homanovom kuća, u kojoj je poznata slastičarna gdje smo popili kavu ispod velike lipe. Ponovno je počela škropiti kiša pa nemamo što više čekati nego krenuti kući, u Zagreb.
Negdje sam pročitala u nečijem blogu ( nažalost ne mogu se sjetiti čijem) rečenicu koja mi se svidjela i koja najbolje opisuje naša razmišljanja kada krećemo u planine pa ću ju ovdje pokušati citirati: „Prva je misao dobro vrijeme, druga ispenjati planirane vrhove, a treća družiti se na planini i s planinom „. Mislim da smo na ovom izletu sve to imali i da smo se svi zadovoljni i sretni vratili kući.
Do nekog slijedećeg izleta.
Katica Šimić