Zimski izlet na PETROV VRH (KT HPO) kod Daruvara

JEDNODNEVNO PLANINARENJE ZAPADNIM PAPUKOM

Polazak sa Mažuranićevog trga 13 u 7:00 sati u nedjelju. Vožnja autobusom u pravcu Daruvara, uz usputno zaustavljanje na kavici. Planirani dolazak u Daruvar je oko 9:30 sati. U Daruvaru se dijelimo na dvije grupe, planinari koji žele hodati krenuti će pješice iz Daruvara prema Petrovom vrhu (547m, HPO), cca 2 sata uspona i isto toliko za povratak do autobusa. Oni koji će ostati u Daruvaru imaju mogućnost za kupanje u toplicama ili šetnju. Povratak u Zagreb je u kasnim poslijepodnevnim satima. Hrana i piće iz ruksaka (za one koji će planinariti).

Troškovi prijevoza ovisiti će od broja prijavljenih planinara.

Cjenik kupališta:  Odrasli ………….. 29 kn

                             Djeca (do 10 g.) 18 kn

                             Umirovljenici ….. 25 kn

Cijena jednodnevnog kupanja sa ručkom 60 kn.

Obavezna je planinarska odjeća i obuća, osobna, zdravstvena i planinarska iskaznica.

Prijavom na izlet, svaki pojedinac prihvaća uvjete (zdravstvene, fizičke i tehničke) za sigurno sudjelovanje na izletu i pristupa mu na vlastitu odgovornost, te je dužan pridržavati se uputa vodiča.

Organizator zadržava pravo izmjene u programu izleta.

ORGANIZATOR IZLETA HPD “ZANATLIJA” ZAGREB

Želimo Vam sretan put i lijepo vrijeme!

Vodiči:

Deni Ferenčak, mob. 091 4555150

Josipa Belina, mob. 091 5825267

 

IZLET IZNENAĐENJA (u nepoznato) u organizaciji vodiča HPD “Zanatlija”

Polazak u 7 sati ispred Udruženja obrtnika.

BILOGORA – uspon na Stankov Vrh (KT HPO), obilazak Đurđevca

JEDNODNEVNI IZLET U PODRAVINU

Stankov vrh na Bilogori, Podravkin rekreacioni centar,Đurđevački pijesci, Đurđevac

 

7.00 sati        Polazak sa Mažuranićevog trga u pravcu Koprivnice, putem kraće zadržavanje za kavu;

10.00 sati      Dolazak na prijevoj u mjesto Jagnjedovac na Bilogori odakle krećemo trasom Kalničkog planinarskog puta na Stankov vrh, najviši vrh Bilogore 309 m i zatim prema Podravkinom rekreacionom centru, oko 4 sata hoda. Za one koji ne žele ili ne mogu toliko hodati, postoji alternativa;

14.00 sati      Ručak u tradicionalnom restoranu „ Podravska klet“;

15.00 sati      Polazak prema Đurđevcu i obilazak zaštićenog geografsko-botaničkog rezervata „Đurđevački pijesci“ poznatog i kao „Hrvatska sahara“. Razgledat ćemo i stari grad Đurđevac poznatog po „Picokijadi“. Godine 1552. Đurđevac su opsjedali Turci, ali ga ni nakon dugih opsada nisu uspijevali osvojiti. Od tada u narodu živi legenda o lukavstvu starice i njenom prijedlogu braniteljima da posljednjeg pjetlića-picoka ispale topom u turski tabor i otjeraju ga prividom izobilja;

17.00 sati      Polazak za Zagreb.

                        Troškovi: prijevoz 100 kn.

 

                                  Izlet vode: Darinka Bakić i Mirjana Razum

CRNA GORA – sedmodnevni obilazak Crne Gore, izlet iznajmljenim autobusom

Turistička agencija ‘Gingko’ doo.,Vugrovečka 29, Sesvete

MB 0831298, OIB 67275932611

za

HPD ‘Zanatlija’ – Zagreb, Trg Mažuranića 13,

organizira

Sedmodnevni planinarsko – turistički obilazak Crne Gore

 od 28. VII. do 4. VIII. 2012.

 

 

28. VII. Polazak iz Zagreba u 6,00 sati ispred društvenih prostorija na Trgu Mažuranića.Usputno kratko zaustavljanje na jutarnju kavu, Odlazak prema Slavonskom Brodu, Doboju i Sarajevu. Obilazak Sarajeva, trajanje obilaska ovisiti ce o guzvi u prometu i o trajanju prelaska državne granice. Nastavak puta prema Foči, Šćepan polju, Plužinama i Žabljaku. Smještaj u privatnom planinarsko – turističkom objektu u Pitominama kod Žbljaka. Večera, noćenje.

29. VII. Nakon doručka i jutarnje kave u Pitominama odlazak busom prema planinarskom Domu na Sedlu (1910 m), na cesti preko Trse za Plužine. Dom na Sedlu nije otvoren, svu vodu i hranu potrebno je ponijeti iz Pitomina! Na sedlu ćemo se podijeliti u dvije grupe.

Prva grupa poduzeti će cjelodnevnu planinarsku turu preko najvišeg vrha u Durmitoru – Bobotova Kuka (2527 m), Ledene pećine do Crnog jezera i Pitomina. Zahtjevna planinarska tura!

Druga grupa može planinariti na dionici puta prema Bobotovu Kuku do jezerceta Zeleni vir (2028 m) i istim putem nazad do Sedla, ili prošetati okolicom Doma. Nakon kraćeg uspona sljedi povratak u Pitomine, šetnja i kupanje u Crnom jezeru

Večera i noćenje u Pitominama.

30. VII. Nakon doručka i jutarnje kave u Pitominama odlazak busom prema Plužinama i Šćepan polju. Sastanak s Vjekoslavom Čalasanom iz agencije Highlander koja je organizator raftinga u kanjonu Tare, u dijelu kanjona od Brštanovice do Šćepan polja. Nakon pripreme do 11.00 slijedi rafting najuzbudljivijim djelom rijeke Tare u trajanju od 3 do 4 sata sa pauzama za foto-safari, kupanje i osvježenje. Na završnici raftinga oko 15.00 u Šćepan polju, na ušću Pive i Tare, biti će organiziran ručak u restoranu (u ponudi je mlada janjetina, teletina, riba i drugi etno specijaliteti).

Oni koji nisu zainteresirani za rafting mogu za vrijeme trajanja raftinga poduzeti šetnju u trajanju cca 2 h uz kanjon rijeke Pive. Put nije zahtjevan, pruža prekrasne poglede na jedan od najatraktivnijih riječnih tokova.

Nakon raftinga povratak u Pitomine, večera i noćenje.

31. VII. Nakon doručka i jutarnje kave u Pitominama odlazak busom prema jugu Crne Gore. U mjestu Đurđevića Tara obići ćemo veliki most, čija je gradnja završena 1940.. Ovaj most vremenom je postao jedan od simbola Tare. Tijekom drugog svjetskog rata most je srušen da bi 1946. Bio ponovo obnovljen. Dužina mosta iznosi 356 metra, na najvišem luku dostiže visinu od 150 metara od obala Tare, a raspon najvećeg luka iznosi 116 m. Nastavak puta prema Šavniku i kanjonu Morače. Obilazak manastira Morača, sagrađenog 1252.. Nakon posjete manastiru obići ćemo obližnji  prirodni fenomen – kanjon rijeke Mrtvice koji je dug 9 km, a na pojedinim mjestima dubina kanjona je 1100 m. Cijelom dužinom kanjona kroz stijenu je usječena uska pješačka staza. Dolazak u Podgoricu, pauza za kraći obilazak grada i ručak. Nastavak puta prema Cetinju, obilazak ušća Rijeke Crnojevića u Skadarsko jezero. Dolazak na Cetinje u večernjim satima, smještaj u privatne apartmane.

1. VIII. Obilazak Cetinjskih znamenitosti, posjet Dvoru kralja Nikole, Njegoševu dvoru – Biljardi, Cetinjskom manastiru, mauzoleju vladike Danila Orlov Krš. U navedenim institucijama sačuvano je povijesno i kulturno blago Crnogorskog naroda. U zbirci Dvora kralja Nikole izloženi su brojni predmeti i umjetnički radovi iz života i ostavštine krljevske obitelji Petrović – Njegoš. U Cetinjskom manastiru, koji je duhovno i povijesno središte Crne Gore sačuvani su predmeti neprocjenjive vrijednosti među kojima su i ruka svetog Ivana krstitelja, te dio Križa na kojem je razapet Isus. Biljarda, bivša rezidencija Petra II. Petrovića Njegoša mjesto je u kojem posjetitelj može osjetiti duh vremena, okolnosti i uvjete u kojima je veliki crnogorski svjetovni i duhovni vladar, pjesnik i filozof, stvarao svoja najznamenitija djela. Nakon ručka odlazak na Lovćen, najznamenitiju crnogorsku planinu, koja je 1952. proglašena nacionalnim parkom. Planina ima dva vrha, Jezerski vrh (1657 m) na kojem se nalazi mauzolej vladike Petra II. Petrovića – Njegoša, rad Ivana Meštovića, te Štirovnik (1749 m). Nakon obilaska Lovćena slobodno vrijeme za večeru i šetnju Cetinjem.

2. VIII. Nakon doručka, odlazak prema Budvi, posjet Citadeli, starim gradskim zidinama, crkvi Sv. Marije, crkvi Sv. Trojice. Obilazak Svetog Stefana, nekada utvrde i ribarskog naselja na istoimenom otočiću, danas jedne od najatraktivnijih turističkih destinacija na Jadranu. Slobodno vrijeme za kupanje. Povratak na Cetinje u večernjim satima.

3. VIII. Nakon doručka, odlazak prema Njegušima, rodnom selu vladike Njegoša. Posjet Njegoševoj rodnoj kući, koja se nalazi u njeguškom zaseoku Erakovići. Kuća je muzejski objekt koji izgledom i postavom vjerno dočarava izgled imućnije crnogorske kuće s početka XIX stoljeća. Prostori u kojima je Rade Tomov, kasniji vladika Njegoš, prohodao i proveo dane svoga detinjstva, popunjeni su etnografskim materijalom i lijepim primjercima zanatskog oružja, neizbježnim ukrasom svake crnogorske kuće. Nastavak puta prema Boki Kotorskoj. Obilazak  starog grada Kotora gdje možemo posjetiti gradske zidine iz IX. st., Sat kulu, Katedralu Sv. Tripuna, crkvu Sv. Luke, crkvu Sv. Marije, crkvu Gospe od zdravlja, Kneževu palaču, Napoleonovo kazalište i Pomorskoi muzej koji je smješten u baroknoj palači. Zbirka muzeja čuva uspomenu na slavnu Boku i Bokeljsku mornaricu; portrete znamenitih kapetana, modele starih galija i jedrenjaka, navigacijske instrumente, i druge vrijedni izloške. Nakon obilaska Kotora kraće putovanje do Perasta, Herceg Novog, nastavak puta do zaseoka Borići na Orjenu (800 m). Iz Borića ćemo poduzeti uspon do Doma ‘Za Vratlom’ (1150 m) gdje ćemo noćiti. Uspon do doma traje cca 1 h. U domu je moguće večerati.

4. VIII. Ustajanje u 6,00 h. Nakon doručka povratak u Boriće i nastavak puta prema Herceg Novom. Nakon prelaska državne granice nastavak puta prema Stonu. Pauza za okrijepu i kupanje, nastavak puta do Ploča, dalje auto cestom kroz  Dalmaciju i Liku prema Zagrebu. Dolazak u Zagreb u večernjim satima.

Osim navedenih mogućnosti organiziranja obroka hrane (polupansiona u Pitoinama, ručka u sklopu organiziranog raftinga, te večere i doručka u Domu ‘za Vratlom’), svu drugu prehranu organizirati će sami sudionici izleta. Sve destinacije na ovom putovanju dobro su opskrbljene i nude razne mogućnosti ugostiteljskih ili drugih usluga prehrane.


Troškovi izleta:

Organizacija, prijevoz i osiguranje – 650,00 kn

Noćenje u Pitominama – 10,00 eur. (3 x 10,00 = 30,00 eur)

Noćenje u Pitominama s doručkom i večerom – 18,50 eur (3 x 18,50 eur = 55,50 eur.

Noćenje na Cetinju – 20,00 eur (3 x 20,00 = 60,00 eur)

Noćenje u domu za Vratlom na Orjenu 10,00 eur

 

Neobavezni troškovi:

Rafting – troškovi cijelog aranžmana iznose 45,00 eur. Aranžman uključuje: Doručak i ručak, rafting, taksu za splavarenje rijekom Tarom, kompletnu rafting opremu, sve prijevoze terenskim vozilima tijekom trajanja aranžmana, osiguranje aranžmana.

Ulaznice u ustanove: Dvor kralja Nikole (5,00 eur), Biljarda (3,00 eur), Citadela (2,00 eur), Pomorski muzej u Kotoru (2,00 eur), katedrala u Kotoru (2,00), Muzej grada Perasta (2,00 eur), rodna kuća vladike Njegoša (2,00 eur)

Hrana u Domu ‘Za Vratlom’ – večera 5,00 eur i doručak 4,00 eur.

 

Obavezna je planinarska oprema, osobna , zdravstvena i planinarska iskaznica. zaštita od sunca i kiše.

Zbog prelaska državne granice obavezno je ponijeti putovnicu. Osobne iskaznice ne vrijede kod prelaska granice Crne Gore.

Napomena: Odazivom na izlet, svaki pojedinac potvrđuje da ispunjava zdravstvene i fizičke uvjete za sigurno sudjelovanje na izletu, da izletu pristupa na vlastitu odgovornost, da kod Pl.Društva ima plaćenu članarinu za tekuću godinu, te da će se u skladu s planinarskom etikom pridržavati plana izleta, odluka i uputa vodiča. Prema potrebi, organizator zadržava pravo izmjena u programu izleta.

Vodiči: Tomislav Muhić (091 582 77 82), Josipa Belina (091 582 52 67) i Deni Ferenčak (091 150 79 67)


www.hpdzanatlija-zagreb.hr

Mudna dol – Platak – Crni vrh – Fratar – Hahlići

26. svibnja 2012.

Podkilavac – Mudna dol – Platak

Skupinu od 12 planinara i planinarki vodili su Nevenko i Danica. Pripremljeni za višesatno hodanje, od parkiranih vozila krenuli smo markiranim putem prema Mudnoj doli. Vremenske su nam prilike išle na ruku, lijepo, sunčano i ne suviše toplo. Nakon kraće hodnje po ravnom terenu, stižemo do ulaza u kanjon. Nastavljamo kretanje koritom presušenog potoka Sušice. Pred nama se postupno ukazuje sva raskoš divlje prirode, razni kameniti oblici nastali djelovanjem vode, a sa strane drveće i stijene koje se uzdižu prema nebu. Pogledi nam vrludaju, ali prvenstveno moramo gledati gdje hodamo, kontrolirati svaki korak. Penjemo se jer kanjonom ( 2 km ) moramo savladati visinsku razliku od 500 m. Uskoro dolazimo do prve veće prepreke. Pred nama je litica visoka desetak metara, kaskada, osigurana užetom (sajlom) i metalnim stubama. Prije penjanja upriličili smo kratki odmor, uz malu okrjepu i koju pošalicu. Tko će prvi, slijed određuju vodiči uz nadzor i savjete, sve je prošlo u najboljem redu. Prolazimo kroz prostor kao portal, ulazimo u gornji dio, sa strane je sve uglačano, glatke stjenovite tvorbe nastale kretanjem vodene mase. Lijepo! Krećemo dalje, sve je uzbudljivije, ne znamo na što bi trebalo usmjeriti pozornost, na „lonce“ što ih je izdubila voda, okolno drveće, stijene ili cvijeće. Vrijeme brzo prolazi, dolazimo do slijedeće prepreke, koju savladavamo (već iskusni) preko postavljenih metalnih ljestava. Dalje se penjemo osokoljeni iskustvom u prijeđenom putu, uživajući u svakom uočenom detalju. Hodamo, u dubokom smo klancu između dvije litice, pogledavamo u vis, ukazuje nam se plavetnilo neba, znak da ćemo uskoro savladati divljinu Mudne doli. I napokon izbijamo na čistinu, stazica, s lijeve strane prostrana padina obrasla travom, raznolikim cvijećem (ljiljani) i niskim raslinjem. Dolazimo do raskršća, lijevo za Hahliće, desno prema Platku. Ukazuje nam se jedan lijepi plato, gdje zastajemo i častimo se zasluženim odmorom uz obrok (ručak) iz ruksaka. Uz blagi umor raspoloženje je na nivou, svako malo netko od nas je na tapeti, sve za dobro ozračje.  

Nakon odmora i blagovanja iz ruksaka, nastavili smo hodanje prema Platku, malo ravno, malo dolje, pa penjanje i tako naprijed. Uočavamo raskoš flore, razgovaramo o uočenim biljnim vrstama, sve nam je zanimljivo i naravno lijepo. Napredujemo već pomalo umorni (blagi umor) i kad odjednom čuje se povik: medo!, svi usmjerujemo pogled, ne znam gdje, čuje se šum,  trka kroz šumsku vegetaciju. Medo nas je osjetio i zbrisao što brže može. Lijep prizor za one koji su u živo vidjeli pravog medvjeda u njegovom prirodnom okolišu i saznanje da on bježi od nas, nismo mu zanimljivi. Prepričavanje nenadanog doživljaja se nastavilo.

U predvečerje smo stigli prema planu u dom na Platku. Ugođaj uobičajen u planinarskom okružju. Priče, planinarske, osobne, zanimljive, koja pošalica, večera i zasluženi počinak.

 

27. svibnja 2012.

Platak – Crni vrh – Fratar – Hahlići – Podkilavac

Ujutro rano ustajemo, kako to i priliči planinarima u akciji, uz čaj, kavu, sok, doručkujemo i nastavljamo aktivnosti prema planu. U 8:00 krećemo prema Hahlićima. Razgovaramo o svemu i svačemu, vadimo planinarske zemljovide i razmatramo planirano i dodatne mogućnosti. Plan nam je popeti se na Fratar, spustiti se do planinarske kuće Hahlići i dalje do Podkilavca. Razmatraju se eventualne dodatne mogućnosti, uspon na Crni vrh. Uskoro se formira skupina koja je voljna popeti se i na Crni vrh. Na jednom od raskrižja odvajamo se i nastavljamo markiranim putem, odjednom čujemo šum, ispred nas je pretrčala srna.

Makadamskom cestom dolazimo do planinarskog raskrižja i putokaza za Crni vrh. Penjemo se kroz šumu, osjeća se miris divljeg luka, preko koje se krećemo. Izbijamo na vrh (1353m) , ogoljeli, pružaju se vidici na sve strane, Kvarner, Učka, Jelenc, Guslica, Snježnik… Uživamo u pogledima i fotografiramo svoje vizure. Zadržavamo se određeno vrijeme na vrhu uz razgovor o dojmovima. Slijedi kratka okrjepa i nakon toga spust na drugu stranu preko razlomljenih stijena (naporno), ali u planinarskom smislu zanimljivo. Nakon stijena markirani put vodi kroz šumu do makadamske ceste, šumarske kuće. Pratimo markaciju prema Hahlićima i uskoro dolazimo na stazu po kojoj smo prethodni dan išli na Platak. Usput susrećemo skupinu planinara iz Slovenije, koja je savladala Mudnu dol, a cilj im je planinarska kuća Hahlići.

Kratko smo se odmorili i nastavili markiranim putem prema Fratru. Krećemo se po travom obrasloj padini i postupno ulazimo u klekovinu, stjenoviti dio sa puno kraških tvorbi, ponikvi, naporno. Izbijamo na vrh (1353m) umorni ali zadovoljni. Krasan vidik na sve strane, slično kao i sa Crnog vrha. Uzimamo kratki predah, po koji zalogaj,malo tekućine, a po tom se spuštamo drugim smjerom po grebenu prema planinarskoj kući Hahlići i zaključujemo kako je laganiji od onog po kojem smo se penjali na vrh.

Napokon stižemo u planinarsku kuću Hahlići. Tu nas je dočekao dio skupine koja je ranije bila na Fratru. Malo smo se odmorili, okrijepili, napravili po koju fotografiju, a potom nastavili sa spustom prema Podkilavcu. Usput vidimo krda konja koje preko livada pogone goniči. Osjećamo umor, ali smo zadovoljni prijeđenim putem i onim što smo doživjeli. Vremenske su nam prilike bile naklonjene, što je u velikom doprinijelo našem zadovoljstvu i konačnoj ocjeni izleta kao vrlo uspjelog.

Pogledajte galeriju.

Tekst i fotografije: Vladimir Jagušić

LONJSKO POLJE, obilazak eko – sela Čigoč

Plan izleta

Polazak u nedjelju u 8:00 sati sa Trga Mažuranića br.13. Planirani dolazak u Park je oko 9:30 sati gdje nas dočekuje stručni vodič koji će nas provesti kroz selo Čigoć, Park prirode Lonjsko polje. Povratak u Zagreb je u kasnim popodnevnim satima.

Hrana i piće iz ruksaka.

Troškovi: prijevoz, ulaznica u Park i stručni vodič 120 kn.

Obavezna je sportska odjeća i obuća, osobna, zdravstvena i planinarska iskaznica.

Organizator zadržava pravo izmjene u programu izleta, a sudionici izleta su dužni pridržavati se uputa vodiča. 

Izborna skupština HPD Zanatlija održana je 16. svibnja 2012.

 

UPRAVNI ODBOR:

Vladimir Jagušić, predsjednik

Tomislav Muhić, dopredsjednik

Biserka Orsag, tajnica

Lidija Čižmek, blagajnica

Danica Ferenčak, članica

 

 

NADZORNI ODBOR:

Branimir Ivković

Ljubica Bohović

Mirjana Razum

 

 

SUD ČASTI:

Antun Meleš

Josipa Belina

Miro Šiprag

 

 

 

Veliki Drgomalj

Nas dvadeset i četvero članova društva okupilo se u nedjelju 29. siječnja na Glavnom kolodvoru Zagreb. Nakon obavljenih formalnosti oko karata ukrcali smo se u vlak i u osam sati krenuli prema našem cilju, Delnicama. Predviđeno trajanje vožnje je oko tri sata pod uvjetom da će na putu biti sve u redu. U vrijeme današnje posvemašne žurbe, potrebne i nepotrebne, tri sata od Zagreba do Delnica djeluje malo nestvarno. Naravno da to ima i onu drugu, dobru stranu. U nedjeljno prohladno jutro, smjestili smo se u tople kupee vlaka. Opskrbljeni dobrom voljom i uz ugodno ćaskanje, uz koji pogled kroz prozor na zanimljivi zimski pejzaž, vrijeme vožnje je relativno brzo prošlo.

Silaskom iz vlaka u Delnicama ulazimo u stvarnost, sitni snijeg nošen hladnim vjetrom zaustavlja se na našim  licima. Brzo koračamo i gledamo gdje bismo se mogli skloniti i okrijepiti toplim napitkom. Naravno, nismo svi navalili u jedan lokal, već smo se raspršili u nekoliko skupina, te obavili tzv. „jutarnju kavicu“ ma da je već bilo blizu  podne. Iskoristili smo dogovoreno vrijeme od pola sata.

Krenuli smo iz Delnica (698m) hodnjom kroz grad, ulicama na kojima se tek počeo hvatati snijeg i zatim asfaltiranom cestom prema našem cilju Drgomalju (1154m). Nakon otprilike sat vremena hodnje dolazimo do raskrižja gdje skrećemo na šumski put. Kako napredujemo u usponu, vjetar se sve više pojačava (ili je to samo naš subjektivni osjećaj). Snijeg i dalje pada, koristimo kapuljače na našim jaknama, da bi nam pokrivala za glavu ostala suha.

Dolazimo do podnožja vrha, lijepe livade pokrivene snijegom (kako li tek izgleda u proljeće?). Valjalo bi se malo poigrati na njoj, potrčati kroz snijeg, baciti se i povaljati, napraviti koju grudu snijega i baciti je, nije važno gdje. Naravno, nemamo neograničeno vrijeme, prilagođavamo se planu hodnje koju određuje vodič, a naše zamisli prepuštamo mašti.

Vrh Veli Drgomalj (1154m) dočekao nas je u pravom zimskom okružju. Hladan nas vjetar šiba noseći snijeg. Okolo lijepa čista bjelina, koja se nakon nekoliko desetaka metara spaja sa sivilom, maglom. Vidici nam baš nisu daleki, ali ono što nas okružuje plijeni pozornost. Grane drveća povijene pod teretom snijega njišu se pogonjene hladnim vjetrom, koji i nas požuruje. Vadimo knjižice, obilaznice, dnevnike, za otiskivanje žiga. Tražimo neku zavjetrinu ispod vrha kako bismo izvršili nužnu okrjepu, ali u tome baš nismo uspješni. Sve radimo sa požurnicom. Naravno treba se javiti i onima koji misle na nas. Skidam rukavicu i vadim mobitel, nazivam suprugu, ali je upozoravam da ne pričamo dugo, jer su mi se prsti počeli lijepiti za napravu. S druge strane čuđenje, jer zna da nisam osjetljiv na hladnoću i nisam, ali možda tu i tamo jesam, stvar percepcije. Dugo smo bili bez hladnoće pa smo se malo raspekmezili.

Na vrhu se nismo baš dugo zadržali, ali i ono vrijeme koje smo tamo proveli vrijedno je svakog časka, ostati će zabilježeno u našim sjećanjima kao vrlo lijepi zimski uspon.

Naša hodnja trajala je otprilike četiri sata. U Delnice smo se vratili za danjeg svijetla, gdje smo sačekali vlak s kojim smo oko 21 sat stigli u Zagreb. Zadovoljni, ispunjeni lijepim dojmovima s izleta, srdačno smo se pozdravili na rastanku uz, vidimo se na nekom od slijedećih izleta.

 

Tekst i fotografije: Vladimir Jagušić

Stubičke Toplice

Okupili smo se na Mihaljevcu u jutarnjim satima, skupina od 14 planinara pod vodstvom Tomice Muhića, te smo autobusom koji polazi u 8:00 sati krenuli prema vrhu Medvednice. Prekrasno jutro, nekoliko stupnjeva ispod ništice, suho, povremeno je kroz sumaglicu  provirivalo sunce.  Nakon tridesetak minuta vožnje, iskrcali smo se kod Jaslica i krenuli preko Činovničke livade na stazu prema Horvatovim stubama. Na prijevoju smo zastali i fotografski zabilježili vrlo lijepi i jasan vidik koji nam se ukazao u pravcu Strahinjšćice.

Nastavili smo ugodnu hodnju po suhoj stazi sve do Raspela, gdje smo se zaustavili, te ispod nadstrešnice odmorili i izvršili okrjepu. Tu nas je dočekao kolega planinar Anđelko Sojč  sa svoja dva prijatelja, prethodno je obišao Horvatove stube, te smo zajedno nastavili hodanje šumskim putem prekrivenim podebljim slojem suhog lišća. Usput susrećemo planinare koji dolaze iz smjera Pila, jednu poveću skupinu u kojoj je bilo dosta mladih. Do Pila smo se spustili strmijom prečicom kroz šumu. Tu nam je u susret došao naš član Nevenko Kraševac , te smo zajedno sa njim nastavili ugodnu hodnju do njegove vikendice, gdje nas je, također već tradicionalno, vrlo lijepo ugostio. 

Nakon ugodnog druženja i okrijepe, nastavili smo put prema bazenima. Usput smo zastali na Kapelščaku uz neizbježno  fotografiranje. Topla voda bazena bila je pravi užitak poslije višesatnog hodanja. U 18.00 sati ukrcali smo se na autobus i vratili u Zagreb oko 19 sati.

Vrlo lijep izlet, kojemu je doprinijelo lijepo vrijeme i ugodna atmosfera  među sudionicima planinarima.

Tekst i fotografije: Vladimir Jagušić