{"id":90,"date":"2011-09-23T20:40:51","date_gmt":"2011-09-23T20:40:51","guid":{"rendered":""},"modified":"2011-09-23T20:40:51","modified_gmt":"2011-09-23T20:40:51","slug":"","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.hpdzanatlija-zagreb.hr\/?p=90","title":{"rendered":"Alpe"},"content":{"rendered":"
\n

Darinka je naš dobri duh, voli ona planine i planinske izazove, a volimo i mi nju, pa tko ju ne bi volio, kad nam sve priredi, izabere i predlo\u017ei ture, organizira putovanje, no\u0107enje, trpi sve naše pri\u010de, prigovore, odgovara na sva naša pitanja i otkriva nam uvijek nešto novo, nešto lijepo, nešto što se urezuje u pam\u0107enje, nešto što se ne mo\u017ee opisati to se jedino mo\u017ee do\u017eivjeti i memorirati da poslu\u017ei kao izvor lijepog u nekim stresnim i tmurnim danima.<\/p>\n

A mi ostali, samo se priklju\u010dimo, preostaje nam jedino da se popnemo tamo kud nas staza vodi pa uz malo sre\u0107e i dobro vrijeme stignemo i na pokoji vrh. A onda , onda smo ushi\u0107eni, ponosni na sebe što smo to uspjeli, divimo se svemu, ispitujemo za ime svakog vrha iz vidokruga kao da nam je to najva\u017enije na svijetu (ve\u0107 za koji dan zaboravimo njegovo ime) , ali nikad ne zaboravimo naša dru\u017eenja, dogodovštine, slike prekrasnih krajolika kroz koje smo prošli i koje nije mogu\u0107e opisati, to se samo mo\u017ee do\u017eivjeti, to je ono najvrjednije što sa sobom ponesemo sa svakog izleta .<\/p>\n

Jako sam se veselila izletu na Grossglockner, mislila sam prošle godine nismo uspjeli zbog lošeg vremena pa ne\u0107e valjda i ove godine biti loše, nekako sam bila sigurna da idemo i to sam planirala u svoj ovogodišnji odmor. Uslijedilo je razo\u010darenje, najprije , odustali su Vesna i \u0110uro zbog obaveza, a onda , onda me stvarno dotukla loša vremenska prognoza.<\/p>\n

Eto, tako je i ove godine otpao Grossglockner.<\/p>\n

Pitala sam se pa nije valjda da ne\u0107u oti\u0107i nikud u planine ovog ljeta?.<\/p>\n

Darinka je kao i obi\u010dno spasila situaciju i predlo\u017eila da idemo u Alpe. Idemo s jednim autom, vozi Antun, a društvo mu \u010dinimo Vesna, Darinka, Mirjana i ja. Bila sam oduševljena, ništa nisam pitala, va\u017eno je samo da se ide, a kud uop\u0107e nije bitno, znam da \u0107e biti dobro. Dogovor je da ih \u010dekam na autoputu (kod Antunovi\u0107a) u 7 i 30. Ustala sam rano i spremila se, kad sam podigla ruksak vidim da je te\u017eak, ali kako nisam pitala kud to\u010dno idemo ni što trebam ponijeti strpala sam svašta pomalo neka se na\u0111e, za svaki slu\u010daj. 
Kao i obi\u010dno stigli su to\u010dno na vrijeme, nisam ih odmah uo\u010dila jer Antun ima novi auto (ovo mu je prvo putovanje u planine). Ekipa je vesela i idemo dalje. Darinka iznosi plan puta: idemo prema Logarskoj dolini (o\u010dito ni drugi nisu puno pitali kud se ide, kao ni ja), popet \u0107emo se do \u010ceške ko\u010de (1543 m) (uspon traje oko 2,5 sata) , ako nas vrijeme poslu\u017ei idemo i do Kranjske ko\u010de na Ledinah (1700 m) (to je još dodatno 2 sata), a ako ne ostajemo spavati u \u010ceskoj ko\u010di, to je za prvi dan a poslije \u0107emo vidjeti što dalje ovisno o vremenu i mogu\u0107nostima. Odredišna to\u010dka za po\u010detak penjanja je Zgornje Jezersko (kod teretne \u017ei\u010dare).<\/p>\n

Sad kad sve znamo, preostaje nam samo po\u017eeljeti si sretan put i dobro vrijeme i eto uskoro smo na grani\u010dnom prijelazu, brzo obavljamo formalnosti prelaska granice i idemo dalje pa dok Antun vozi , a mi \u010davrljamo stigosmo za\u010das na prvu jutarnju kavu. Uobi\u010dajeni ritual, uz pijenje kave pogled na karte, utvr\u0111ivanje smjera kretanja i upit za dodatne informacije(kod konobarice ) o mjestu silaska s autoceste.<\/p>\n

Nešto oko 11 sati stigli smo u Zgornje Jezersko i na info punktu potra\u017eili daljnje informacije, kako do \u017ei\u010dare. Zavojita cesta vodi nas kroz šumu i odjedanput se pojavimo na grani\u010dnom prijelazu s Austrijom. Negdje smo promašili skretanje (ništa zato bili smo malo i u Austriji), treba nazad do parkinga \u017ei\u010dare, odnosno to\u010dke za po\u010detak uspona.<\/p>\n

Stigli smo, gojzerice na noge, ruksak na le\u0111a, i put pod noge. Vrijeme je dobro , malo je pritisak pa nam ote\u017eava penjanje, ali idemo polako. Bez ve\u0107ih poteško\u0107a stigli smo do \u010ceške Ko\u010de tu smo ru\u010dali , popili kavu i odmorili se.<\/p>\n

[IMAGER_206]\u010ceška ko\u010da nalazi se na jednoj zaravni . To je lijepo ure\u0111ena planinarska ku\u0107a s prekrasnim pogledom na okolna brda i dolinu gdje se smjestilo Jezersko. Ispred ku\u0107e nalazi se dosta klupa i stolova za odmor, putokazi za uspone prema okolnim vrhovima (Skuta, Grintavec, Okrešalj itd.), a na jednom malom platou ure\u0111ena je vanjska kapelica, drveni raspelo i slika majke bo\u017eje , o\u010dito namijenjena planinarima za molitvu.<\/p>\n

[IMAGE_207] [IMAGE_208]<\/p>\n

Lijepo i sun\u010dano vrijeme pru\u017ea nam mogu\u0107nost da produ\u017eimo i prema Kranjskoj ko\u010di na Ledinah što naravno i \u010dinimo. Tek što smo krenuli nailazimo na jednu grupu planinara koja ide iz suprotnog smjera. Moramo sa\u010dekati da oni pro\u0111u jer je staza uska i da bi se njom prošlo mora se koristiti sajla. Ljudi koji nam dolaze u susret su pod punom planinarskom opremom, imaju kacige na glavi i kad su nas vidjeli jedan gospodin pita: Znate li da je ovo „ Zelo zahtevna pot“?? Odgovaramo da nismo tu prošli do sada , ali da naša kolegica jest, a obzirom da poznaje naše mogu\u0107nosti vjerujemo da ne\u0107e biti problema. \u010covjek nas sumnji\u010davo gleda i još se dugo okre\u0107e da vidi kako nam ide. Naravno idemo polako i pa\u017eljivo a što drugo, staza je uska, ispod nas je sipar, a iznad brdo nema se kud. Otprilike nakon sat vremena došli smo do jednog dijela gdje staza prelazi preko sipara i ledenjaka, sre\u0107om led se dosta otopio, pa smo vidjevši kako se mu\u010de neki ispred nas zaobišli ledenjak, ali baš tu je kod jednog nezgodnog spusta Vesna zakrenula koljeno. Boli ju naravno, ali stiskla je zube, moramo dalje (dok je još toplo) jer \u010deka nas te\u017eak uspon , sve klinovi i sajle, kroz same \u017eljebove. Ruka, noga pomi\u010demo se mic po mic, na jednom mjestu (jedan detalj) gotovo da sam jedva prešla , raspon izme\u0111u klinova prevelik je za moje noge, gojzerica mi zapela izme\u0111u klina i sajle, treba se iz\u010dupati, ipak uz pomo\u0107 nekako se izvukoh. Kad smo izišli iz posljednjeg \u017elijeba i pogledali unatrag ni sami ne vjerujemo da smo to ispenjali. Hvala bogu, svi smo dobro još za dana (oko 18 sati) stigli do Ko\u010de na Ledinah.<\/p>\n

[IMAGE_209] [IMAGE_210] [IMAGE_211] [IMAGE_212] [IMAGE_213]<\/p>\n

Ko\u010da na Ledinah je velika planinarska ku\u0107a, a koriste je i skijaši zimi jer su tu staze za turno skijanje, ima 60 le\u017eajeva, dovoljno pitke vode, prostranu blagovaonicu, kuhinju i lijep pogled na sve strane (uokolo su Rinke, Velika Baba, Ledinski vrh, Mrzla gora itd.).Nakon kra\u0107eg odmora naru\u010dili smo ve\u010deru , smjestili se u sobe (ovdje \u0107emo provesti dvije no\u0107i) i prepustili u\u017eivanju u planinskom zraku i dobroj ve\u010deri.<\/p>\n

Jutro je osvanulo vedro, ali prognoza nije dobra i upozorenje je da se do 14 sati vratimo u dom jer je najavljeno nevrijeme. Vesnu boli noga i ona ostaje u domu, Antun \u0107e joj praviti društvo, a nas tri idemo do prijevoja i pokušati \u0107emo se popeti na Ledinski vrh, a rado bi i na Veliku Babu, no svi putokazi upozoravaju da su sve staze jako zahtjevne, a vrijeme nam nije baš sklono.<\/p>\n

Nakon nekih otprilike sat vremena ne previše zahtjevnog uspona stigli smo na planinski prijevoj (2000 m), kakav \u010dudesan pogled, kakav bla\u017eeni mir, \u010dovjek ostaje bez daha. Muti se vrijeme propada i pokoja kap kiše, ali Ledinski vrh (2108 m) je tu još svega desetak minuta pa idemo \u017eurno popeti se. Zaista veli\u010danstveno. Na samom vrhu nema mjesta za odmaranje, uzele smo \u017eig i vratile se odmah nazad na prijevoj. Po\u010dele je kiša, ali još uvijek samo škrapa , \u017eurimo se nazad. Dok gusti oblaci izviru i kovitlaju se stvaraju\u0107i zavjese vrhovima planina, mi \u017eurimo paze\u0107i da nam noga ne klizne na siparu ili mokrom kamenu. Mir je narušila kiša i naši \u017eurni koraci pod kojima se kotrlja sitno kamenje. Silaskom na prijevoj , vidimo da nismo same, odjedanput se iz svih smjerova pojavljuju planinari i svi \u017eure prema ku\u0107i. Gle, netko nam maše, pa to je Antun ide nam u susret.<\/p>\n

Brzo smo stigli u dom, a što \u0107emo sada kad nam je preostalo toliko vremena. Nakon ru\u010dka malo smo prošetali oko doma , usput beru\u0107i borovnice, ali kiša nam ne da mira malo prestane i \u010dim se uputimo dalje ona ponovno po\u010dne. Vratile smo se u dom i uz vatru sjele za stol i kartaju\u0107i prikratile vrijeme do spavanja.<\/p>\n

[IMAGE_214] [IMAGE_215] [IMAGE_216] <\/p>\n

Ustajanje oko 7 sati, zatim doru\u010dak i kava a onda pozdrav s doma\u0107inima i spust u dolinu. Sre\u0107om ne pada kiša. Spuštamo se Lovskom stazom , koja je nešto du\u017ea , ali manje zahtjevna (po rije\u010dima domara) iako i ona ima na mjestima sajli , lojtrica i klinova.<\/p>\n

[IMAGE_217] [IMAGE_218]<\/p>\n

[IMAGE_219] [IMAGE_220]<\/p>\n

Spust je prošao dobro , Vesna je sve hrabro izdr\u017eala , hvala bogu sad mo\u017eemo ku\u0107i, a ne, najprije idemo ru\u010dati na jezeru, Darinka \u010dasti ru\u010dkom (uselila je u novi stan), a Antun prijevozom (jer ima novi auto) , e pa ovo je prava fešta \u010dak je i sunce zasjalo kao da se \u017eeli ispri\u010dati što su ga oblaci nadja\u010dali ovaj put i ohrabriti nas da mo\u017eda nekom drugom zgodom , nekih sun\u010danih dana svratimo u ove prekrasne „hribi“.<\/p>\n

 [IMAGE_221] [IMAGE_222]<\/p>\n

Sad kad smo dolje više nas nije briga za vrijeme, nama je bilo dobro jer smo si u\u010dinili da nam bude dobro, a vrhovi , oni i dalje stoje tamo uzdignute glave, pa ako do njih stignemo dobro, a ako ne \u010dekat \u0107e nas dok do\u0111emo, a ako nikada ne do\u0111emo, ne\u0107e se oni ljutiti na nas, znaju oni što su godine.<\/p>\n

 <\/p>\n

Katica Šimi\u0107<\/p>\n<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Darinka je naš dobri duh, voli ona planine i planinske izazove, a volimo i mi nju, pa tko ju ne bi volio, kad nam sve priredi, izabere i predlo\u017ei ture, organizira putovanje, no\u0107enje, trpi sve naše pri\u010de, prigovore, odgovara na sva naša pitanja i…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.hpdzanatlija-zagreb.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/90"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.hpdzanatlija-zagreb.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.hpdzanatlija-zagreb.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.hpdzanatlija-zagreb.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.hpdzanatlija-zagreb.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=90"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.hpdzanatlija-zagreb.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/90\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.hpdzanatlija-zagreb.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=90"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.hpdzanatlija-zagreb.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=90"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.hpdzanatlija-zagreb.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=90"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}