{"id":79,"date":"2010-11-15T00:00:00","date_gmt":"2010-11-15T00:00:00","guid":{"rendered":""},"modified":"2010-11-15T00:00:00","modified_gmt":"2010-11-15T00:00:00","slug":"","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.hpdzanatlija-zagreb.hr\/?p=79","title":{"rendered":"Dvodnevni izlet na Pa\u0161ki Kozjak (Slovenija)"},"content":{"rendered":"<h3>Subota 7.08.2010.<\/h3>\n<p>Iz Zagreba smo krenuli u 8 sati ujutro. Na&scaron; cilj je Pa&scaron;ki Kozjak, a usput \u0107emo obi\u0107i i vidjeti jo&scaron; &scaron;to&scaron;ta &scaron;to je Darinka isplanirala za nas kako to samo ona zna. Kod naplatnih ku\u0107ica na autocesti prema Krapini ve\u0107 nas \u010dekaju \u0110uro i Vesna, te nakon pozdrava kre\u0107emo ka grani\u010dnom prijelazu Lupjak. Uobi\u010dajene formalnosti na granici i nastavak vo\u017enje prema Sl. Konjicama u \u010dijoj se blizini nalazi naselje \u017di\u010de i samostan \u017di\u010dka kartuzija koji \u017eelimo posjetiti. Na samom ulazu u dolinu u kojoj je smje&scaron;tena Kartuzija nalazi se najstarija Gostilna u Sloveniji u kojoj se \u010duvaju stari recepti i koja ima prodajni prostor ljekovitih pripravaka iz vrta kartuzije u kojem se jo&scaron; uvjek nalaze ogledni zasadi ljekovitg billja.<\/p>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"float-right\" src=\"https:\/\/www.hpdzanatlija-zagreb.hr\/Izleti\/PAS_KOZJAK\/male\/P1010091.JPG\" alt=\"\" width=\"200\" height=\"150\" \/>Kartuzija u kojem su \u017eivjela kartuzijanska bra\u0107a u \u017di\u010du nastajala je od 1160 do 1165. Ustanovio ju je &scaron;tajerski grof Otoka III. i njegov sin Otokar IV. Dolina u kojoj je smje&scaron;tena Kartuzija bila je te&scaron;ko dostupna, ome\u0111ena potocima i udaljena od naselja tako da je bio osiguran mir i ti&scaron;ina. Vrhunac svojega ugleda imala je od 1391 do 1410 kada je kartuzija bila centar kartuzijanaca politi\u010dko i kulturno sredi&scaron;te tada&scaron;nje Europe. Odatle je Generalni prior &Scaron;tefan Macone prijatelj sv. Katariine Sienske upravljao tada&scaron;njom politi\u010dki i crkveno razdjeljenom Europom. No austrijski car Jo\u017eef II 1782. godine raspustio je samostan.<\/p>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"float-left\" src=\"https:\/\/www.hpdzanatlija-zagreb.hr\/Izleti\/PAS_KOZJAK\/male\/P1010087.JPG\" alt=\"Pogled na samostansko zdanje\" width=\"200\" height=\"150\" \/>Kartuzijanski red nastao je u Francuskim alpama u doba romanike 1084. Za\u010detnik je bio sv.Bruno. Bruno je u prolje\u0107e god. 1084. po&scaron;ao na put prema Alpama da ondje potra\u017ei prikladno samotno mjesto. Na&scaron;ao ga je u masivu La Grande Chartreuse koji le\u017ei u pokrajinoi Isere sjeverno od Grenobla, te se ondje sa &scaron;est istomi&scaron;ljenika odlu\u010dio nastaniti i provoditi pustinja\u010dki \u017eivot. I tako se na uzvisini od 1175 metara rodila prva kartuzija koja je bez nekog posebnog pravila \u017eeljela slijediti veliku pustinja\u010dku tradiciju.<\/p>\n<p>Bra\u0107a kartuzijanci bili su zavjetovani siroma&scaron;tvu, te&scaron;kom poslu, &scaron;utnji, postu i kontemplaciji. Vidljivo je da su sve te posebnosti zna\u010dajno utjecale na arhitekturu kartuzije. Uz izlo\u017ebeni dio vezan na povjest kartuzije, nalazi se i vinski podrum koji je otvoren i gdje se mogu ku&scaron;ati vina i &scaron;ampanjci proizvo\u0111a\u010da iz doline.&nbsp;<br \/>Nakon obilaska kartuzije vra\u0107amo se u Sl. Konjice. Podne je pa su ulice nekako puste , no sjeli smo na jednom trgu i popili kavu. Slovenske Konjice od ranije su mi ostale u sje\u0107anju kao mjesto prepuno cvje\u0107a, no danas sam razo\u010darana izgledom ovog trga, ne samo da nema cvje\u0107a nego je i ulica razrovana, mo\u017eda se koristi ljeto za sanaciju podzemnih instalacija? Ko \u0107e ga znati?&nbsp;<\/p>\n<p>Nakon kave i kratkog odmora nastavljamo put prema na&scaron;em glavnom odredi&scaron;tu , a to je Pa&scaron;ki Kozjak. Najprije kre\u0107emo cestom u smjeru Rogle, a zatim skre\u0107emo lijevo na odvojku prema Celju, a onda na prvom odvojku desno u smjeru Vitanje i Pake. Nismo ba&scaron; sve pogodili od prve, malo smo lutali, jer nema jednozna\u010dnih putokaza, ali smo ipak na vrijeme stigli do Planinarskog doma.&nbsp;<\/p>\n<p>Tri sata je popodne i mi imamao vremena do ve\u010dere popeti se na neki od vrhova. Darinka je ve\u0107 iz Zagreba rezervirala smje&scaron;taj, a sada smo s doma\u0107icom dogovorili da nam skuha ne&scaron;to za ve\u010deru dok se vratimo. Gojzerice na noge, ruksak na le\u0111a i &scaron;tapove u ruke pa put pod noge idemo do crkve Sv. Jo&scaron;ta, a odatle na vrh Basali&scaron;\u0107e. Kod crkve sv.Jo&scaron;ta nalazi se ure\u0111eno mjesno groblje i lijepa nova zgrada osnovne &scaron;kole (koja je van funkcije jer nema \u0111aka). Vrijeme je obla\u010dno, tu i tamo malo proviri sunce, a mi smo u &scaron;umi pa je dobro za hodati. Staza je vrlo ugodna djelomi\u010dno kamenita, a najve\u0107i dio ravna i mekana (od li&scaron;\u0107a i zemlje) kao da gazimo po tepihu. Usput nailazimo na maline kojima naravno ne mo\u017eemo odoliti pa se svako malo netko zaustavi. I tako nogu pred nogu stigosmo do Basali&scaron;\u0107a (1272 m). Pred nama se ukazala prekrasna gorska livada okru\u017eena malinama, i &scaron;to mislite da smo napravili?<\/p>\n<p>Naravno, potrajalo je dok su se svi zasitili ovog slatkog miri&scaron;ljavog planinskog vo\u0107a , a onda smo se spustili jednom nemarkiranom stazom kroz gustu borovu &scaron;umu do makadamske ceste koja vodi prema Planinarskom domu. Po\u010dela je ki&scaron;a. Sre\u0107om , nismo daleko od doma a i ki&scaron;a nije jaka pa polako pod ki&scaron;obranima, gotovo &scaron;etaju\u0107i stigli smo u dom oko 18 i 30. Kako smo prakti\u010dki iz auta krenuli na pje&scaron;a\u010denje, sada moramo uzeti stvari iz auta i smjestiti se, a onda presvla\u010denje i ve\u010dera. Lijepo smo jeli, ono &scaron;to je doma\u0107ica pripremila, popili pivo, kratka &scaron;etnja pa na spavanje.<\/p>\n<p>Dom je dobro opskrbljen, a kako , do njega vodi asfaltna cesta to slu\u017ei i kao &bdquo;lokalna gostionica&ldquo;. Od doma se pru\u017ea lijep pogled na Velenje i TE &Scaron;o&scaron;tanj kao i na okolne planinske vrhove.<\/p>\n<h3>Nedjelja 8.08.2010<\/h3>\n<p>Jutro poslije ki&scaron;e ima li i&scaron;ta ljep&scaron;e? Ranoranioci Darinka, Mirjana i ja iskrale smo se dok jo&scaron; drugi spavaju i krenule na vrh &Scaron;pik, oko pola sata udaljen od doma odnosno petanestak minuta od crkve sv. Jo&scaron;ta. Sunce potiskuje maglu i ona se spu&scaron;ta gotovo ponire u dolinu ostavljaju\u0107i za sobom suncom obasjane vrhove. Slika je to koja se ne mo\u017ee opisati. Gazimo polako po rosnoj travi, a usput nas mame svje\u017ee maline. Kratko smo se zadr\u017eale na vrhu pa nazad. Kod crkve susre\u0107emo i preostalo dru&scaron;tvo (iako smo mislile da \u0107e spavati du\u017ee) i oni idu na &Scaron;pik.&nbsp;<\/p>\n<p>Vra\u0107amo se u dom, i vrijeme je da odgonetavamo vrhove koji se vide. Darinka naravno zna mnoge od njih, bila je ona tamo no nije uvijek lako sve prepoznati jer iz svakog kuta pogled na neki od vrhova je razli\u010dit, pa nam u pomo\u0107 priska\u010de doma\u0107a planinarka. Vratila se i na&scaron;a grupa, vrijeme je za doru\u010dak i kavu. Doru\u010dkovali smo platili ra\u010dune, i ponovo na put. Slijede\u0107a postaja na na&scaron;em putovanju je Velenje to\u010dnije Velenjski grad- Muzej. Parkirali smo se kod Hotela i polako pje&scaron;ice uputili u Muzej osnovan 1957 i smje&scaron;ten na uzvisini odnosno u Velenjskom gradu .<\/p>\n<p>Nedjeljno prijepodne ovdje o\u010dito nije vrijeme za obilazak muzeja te tako ovdje nismo zatekli turiste, ali smo zatekli veselu skupinu djece koja su do&scaron;la na radionicu. Bilo je tu princeza i vitezova i ko zna &scaron;to sve ta mala djeca nisu napravila ili nacrtala, dok su ih njihovi ponosni roditelji fotografirali.&nbsp;<\/p>\n<p>Mlada kustosica nam je otvorila prostore muzeja i uputila nas u njegovu postavu. Razgledali smo sve zbirke i bili iznena\u0111eni veli\u010dinom zbirke Afri\u010dke umjetnosti. Kustosica nam je pojasnila da je zbirka dar \u010de&scaron;kog umjetnika kipara Franti&scaron;eka Foita koji je dio svog \u017eivota proveo u Africi. Naime, u vrijeme revolucije u \u010ce&scaron;koj 1968 god. , Franti&scaron;ek Foit nije mogao u domovinu pa mu je jedan diplomat porijeklom Slovenac osigurao uto\u010di&scaron;te u Sloveniji , a on je u znak zahvalnosti poklonio dio svoje afri\u010dke zbirke Sloveniji, odnosno muzeju u Velenju.<\/p>\n<p>Nakon obilaska Muzeja sa Velenjskog grada spu&scaron;tamo se stubama do parkinga i opet vo\u017enja do Dobrne. Dobrna je mjesto poznato po termama jo&scaron; od 15. stolje\u0107a. Novi hotel i vi&scaron;e Villa koje se nalaze u parku sa stoljetnim drve\u0107em, lijepim &scaron;etnicama, a k tomu sve u cvje\u0107u prekrasan su prizor.&nbsp;<\/p>\n<p>Ugodna klima i prirodna okolina, pravi su preduvjet za opu&scaron;tanje i uz kvaltetnu skrb siguran put za oporavak du&scaron;e i tjela. Nesumljivo je da to privla\u010di goste iz cijeloga svijeta.<\/p>\n<p>Eto vidjeli smo i to. Raspitali se o ponudi i cjenama, tko zna mo\u017eda jednom do\u0111emo ovdje i odmarati se? Usput smo svratili i na farmu nojeva koja se nalazi na cca 2 km od Dobrne.<\/p>\n<p>Time je zavr&scaron;en na&scaron; plan za ovaj vikend. Na povratku smo jo&scaron; ru\u010dali u restoranu koji je nudio specijalitete gr\u010dke kuhinje , a onda put prema granici i ku\u0107i ponovno u svakodnevnicu.<br \/>Toliko do neke slijede\u0107e prilike.<\/p>\n<p>Tekst i foto:Katica &Scaron;imi\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Subota 7.08.2010. Iz Zagreba smo krenuli u 8 sati ujutro. Na&scaron; cilj je Pa&scaron;ki Kozjak, a usput \u0107emo obi\u0107i i vidjeti jo&scaron; &scaron;to&scaron;ta &scaron;to je Darinka isplanirala za nas kako to samo ona zna. Kod naplatnih ku\u0107ica na autocesti prema Krapini ve\u0107 nas \u010dekaju&#8230;<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.hpdzanatlija-zagreb.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/79"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.hpdzanatlija-zagreb.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.hpdzanatlija-zagreb.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.hpdzanatlija-zagreb.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.hpdzanatlija-zagreb.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=79"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.hpdzanatlija-zagreb.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/79\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.hpdzanatlija-zagreb.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=79"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.hpdzanatlija-zagreb.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=79"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.hpdzanatlija-zagreb.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=79"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}