USPON NA ŠKRLATICU<\/p>\n
Na izletu je sudjelovalo osam \u010dlanova (\u010detiri planinarke i \u010detiri planinara) HPD „Zanatlija“ Zagreb.<\/span><\/p>\n U petak 21. lipnja iz u\u017earenog Zagreba na put smo krenuli sa dva osobna automobila prema grani\u010dnom prijelazu Bregana i nastavili do Ljubljane gdje smo imali kra\u0107i odmor. Na putu uglavnom nije bilo gu\u017eve, u suprotnom smjeru da, sve dok nismo stigli do Jesenica. Zaustavili smo se u koloni ispred Karavanki, te smo morali \u010dekati oko pola sata da se ista pokrene i oslobodi nam izlaz sa auto ceste u Jesenice. Nakon toga brzo smo došli do Mojstrane gdje smo u marketu izvršili dodatnu popunu. Do Alja\u017eevog doma (1015m) stigli smo iza 14 sati. Tu smo se pripremili za uspon prema Škrlatici. Prvi planirani dio uspona je do bivka IV (1980m), dakle visinska razlika cca 1000m. Po\u010detak hodnje najprije ide livadom, ulazi se u šumu, te kroz presahnuli potok, preko ve\u0107ih gromada stijena, brzo se ulazi u strmi uspon, a to je karakteristika cijelog puta. Tijekom uspona koristili smo nekoliko kra\u0107ih odmora. U gornjim dijelovima prelazili smo preko više snje\u017eanika i snje\u017eišta. Poseban je oprez trebao kod prijelaza preko strmih snje\u017eišta. Nismo uo\u010dili tragove koji bi upu\u010divali na to da je netko u skorije vrijeme tu prošao. Nakon otprilike \u010detiri sata planinarenja stigli smo do bivka IV. Isti se nalazi na blagoj uzvisini okru\u017een snje\u017eanicima i snje\u017eištima. Bilo je poprili\u010dno svje\u017ee, uz hladan vjetar i hladno. Bivak smo zatekli u urednom stanju, jer u njemu uglavnom borave odgovorni planinari i alpinisti. Dobro smo ga provjetrili otvaranjem vrata i prozora i izvršili razmještaj po le\u017eajevima, \u010detiri dolje i \u010detiri na katu. Ve\u010derali smo i brzo se zavukli u tople vre\u0107e za spavanje. No\u0107 je protekla mirno uz koje glasno javljanje pojedinaca, što je uobi\u010dajeno u skupnim le\u017eištima, na što su iskusni planinari navikli.<\/p>\n U subotu 22. lipnja budimo se u ranim jutarnjim satima, izvla\u010dimo se iz toplih vre\u0107a za spavanje, u\u017eurbano, ali i pomalo lijeno, pristupano jutarnjim obvezama, jutarnja higijena, obla\u010denje, protezanje, razgibavanje. Na redu je i obvezatan doru\u010dak, zalog za uspješan nastavak penjanja. Gledamo oko sebe, odmah do nas je Stenar, impresivan, di\u017ee se u vis, \u010deznutljivo ga odmjeravamo, s razli\u010ditim osje\u0107ajima i razmišljanjima. Hladno je, jer smo okru\u017eeni sa snje\u017eanicima i snje\u017eištima. Neminovno pogled skre\u0107e prema Kredarici, Triglavu, i dolini izme\u0111u nas. Na suprotnoj strani je naše odredište, Škrlatica, \u010diji vrh se skriva iza obli\u017enjih visova.<\/p>\n Opremljeni, spremni za uspon, napuštamo bivak IV i preko snje\u017eišta kre\u0107emo markiranom trasom. Na dosta mjesta ima snijega koji djelomice prekriva markirani put. Snijeg je zamrznut, po površini djelomice odmrznut, što primjenom odgovaraju\u0107ih planinarskih znanja uz dozu potrebne opreznosti omogu\u0107ava relativno sigurno kretanje. Na nekim mjestima, gdje je to mogu\u0107e, izbjegavamo strma snje\u017eišta i penjemo se na sigurniji na\u010din stijenama. Put je naravno du\u017ei i za uspon iziskuje više vremena od planiranog.<\/p>\n Dolaskom ispod stijene gdje po\u010dinje djelomice osigurani dio puta, ostavljamo štapove za hodanje i podešavamo opremu za kretanje po osiguranim planinskim putovima. Primjenom odgovaraju\u0107ih tehnika penjanja, dobro napredujemo prema vrhu. U blizini samog vrha na putu nam se isprije\u010dilo poprili\u010dno strmo snje\u017eište. Da bismo sigurno nastavili napredovanje, preko istog smo, koriste\u0107i vodi\u010dko u\u017ee, postavili gelender, koji su kasnije koristili i drugi penja\u010di, njih šestero koji nisu bili iz naše skupine. Na vrh (2740m) smo stigli uz utrošak više vremena nego što smo planirali. Razmjestili smo se uz veliki metalni kri\u017e, utisnuli \u017eig vrha i nešto pojeli iz ruksaka, kao što je to uobi\u010dajeno. Na samom vrhu nema baš puno mjesta, koje je još umanjio i veliki snje\u017eanik. Vidici okolo, vrhovi Julijskih Alpa: Špik (2472m), Razor (2601m), Prisojnik (2547m), V.Mojstrovka(2366m), u daljini Mangart (2679m), Jalovec (2645m), Triglav (2864m) itd. Obasjavalo nas je sunce, ali pogled prema nabrojenim vrhovima otkriva ve\u0107u nakupinu olujnih oblaka, koji se poprili\u010dno brzo pokre\u0107u. Stanje tuma\u010dimo onako kako bismo htjeli da bude u našu korist, dakle oblaci su dosta udaljeni od nas i kru\u017ee uokolo. Me\u0111utim pogled u pravcu Jalovca i Mangarta otkriva nam pravo stanje stvari, veliko crnilo kre\u0107e se ubrzano prema nama, sve glasnije \u010dujemo grmljavinu. Brzo se spremamo i napuštamo vrh. Po\u010dele su prve padaline, udarci leda po kacigama odzvanjaju u našim ušima. Uz grmljavinu spustio se gusti led veli\u010dine lješnjaka, koji se itekako osjetio na nezašti\u0107enim dijelovima tijela. Na golim smo stijenama, nema neke mogu\u0107nosti za sklanjanje, te smo uz maksimalnu koncentraciju i opreznost nastavili sa spuštanjem (otpenjavanjem). Tu\u010da je padala poprili\u010dno dugo, na gazištima i utorima u stijenama nakupila se ve\u0107a koli\u010dina leda, sve se zabijelilo, stijene su postale mokre i skliske. Topljenjem leda iz pukotina stijena po\u010deli su te\u0107i mali i ve\u0107i slapovi. Pro\u017eivjeli smo dosta teško nevrijeme. Mokri nastavili smo sa otpenjavanjem me\u0111usobno se poma\u017eu\u0107i. Po spuštanju sa stijena uprili\u010dili smo kratki odmor uz nu\u017eno presvla\u010denje u suho. Nastavak planinarenja do bivka IV bio je rutinski, jer smo se vra\u0107ali istim putem. Po dolasku u bivak brzo smo prionuli raspremanju i ve\u010deri iz ruksaka, uz prepri\u010davanje do\u017eivljenog. Svima nam je bilo rano za spavanje, ali smo se vrlo brzo zavukli u tople vre\u0107e i zaspali.<\/p>\n Nedjelja, 23. lipnja, rano u jutro budimo se od bu\u010denja helikoptera koji su nadlijetali podru\u010dje izme\u0111u doline Vrata i Škrlatice. Brzo smo se spremili, doru\u010dkovali, te još malo u\u017eivali u okolišu podno Stenara, s vidicima prema Kredarici i Triglavu. Nismo bili raspolo\u017eeni za nove poduhvate, odlu\u010dili smo se jednostavno spustiti u dolinu Vrata do Alja\u017eevog doma. Spuštaju\u0107i se susreli smo samo jednu malu skupinu planinara, jer meteorološka prognoza za taj dan nije bila povoljna. Dan je još bio lijep, sun\u010dan, spuštali smo se polako u\u017eivaju\u0107i u vidicima. Po dolasku do Doma, prvo smo se malo oprali, presvukli u suhe majice, te u miru naru\u010dili jela, nešto što se jede sa \u017elicom. Sjedili smo na terasi sa koje smo uz razgovor mogli promatrati Triglav. Opustili smo se, sve je prošlo u redu, zadovoljni, bogatiji za još jedno planinarsko iskustvo, spremni smo za povratak u Zagreb.<\/p>\n Potrpali smo opremu u vozila, ugodno se smjestili i krenuli prema Mojstrani. Usputno nam je bilo obvezatno zaustavljanje kod slapa Peri\u010dnika. Obišli smo veli\u010danstveni slap i isprobali temperaturu vode uranjanjem prstiju ruke, uistinu je osvje\u017eavaju\u0107a, poprili\u010dno hladna. Dodatno osvje\u017eenje potra\u017eili smo u obli\u017enjem lokalu uz kavicu i druge osvje\u017eavaju\u0107e napitke. U Mojstrani se nismo zaustavljali, nastavili smo put prema Ljubljani, gdje smo na jednom odmorištu uprili\u010dili još jedan potrebit kra\u0107i odmor. Putem su se smjenjivali oblaci, sunce, malo kiše, sve u svemu, vremenska situacija nije bitna (osim voza\u010dima) kada ste zavaljeni u sjedištima automobila. U Zagreb smo stigli u pristojno poslijepodnevno vrijeme.<\/p>\n Jedan lijep, naporan planinarski izlet, sa iskustvom iznenadnog jakog nevremena na samom vrhu i saznanja da se u takovim uvjetima uz primjenu nau\u010denih planinarskih znanja i vještina mo\u017ee uspješno i sigurno planinariti.<\/p>\n Tekst i fotografije:<\/p>\n Vladimir Jaguši\u0107<\/span><\/p>\n <\/span> <\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" USPON NA ŠKRLATICU Na izletu je sudjelovalo osam \u010dlanova (\u010detiri planinarke i \u010detiri planinara) HPD „Zanatlija“ Zagreb. U petak 21. lipnja iz u\u017earenog Zagreba na put smo krenuli sa dva osobna automobila prema grani\u010dnom prijelazu Bregana i nastavili do Ljubljane gdje smo imali kra\u0107i…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.hpdzanatlija-zagreb.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/223"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.hpdzanatlija-zagreb.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.hpdzanatlija-zagreb.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.hpdzanatlija-zagreb.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.hpdzanatlija-zagreb.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=223"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.hpdzanatlija-zagreb.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/223\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":330,"href":"https:\/\/www.hpdzanatlija-zagreb.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/223\/revisions\/330"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.hpdzanatlija-zagreb.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=223"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.hpdzanatlija-zagreb.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=223"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.hpdzanatlija-zagreb.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=223"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}