Trodnevni izlet u Dalmaciju

Pročitavši u „Planu izleta“ još na početku godine koncepciju ovog izleta odlučila sam da svakako moram poći. Vidjevši da je planirani izlet vrlo atraktivan u smislu destinacija: Promina, Nacionalni park Krka i Kornati, no vrlo zahtjevan u organizacijskom smislu, priželjkivala sam dobro vrijeme i vjerovala da će to naši organizatori uspješno odraditi. I bilo je tako, grupa je bila primjerena zahtjevu izleta, vrijeme nas je poslužilo, a Deni, Josipa i Ljubica su odradile ovaj izlet i hvala im na požrtvovnosti, a ja ću (tek da ostane zapisano) pokušati dočarati onima koji nisu bili gdje smo to bili i što smo sve vidjeli.

Prvi dan 01.05.2009.

Polazak je predviđen 1.05.2009. u 7 sati s Mažuranićevog trga. Disciplinirano društvo, nema što, gotovo svi došli su ranije, a i naš vozač Darko kao i uvijek stigao je na vrijeme. Što drugo nego smjestiti se u autobus i nakon prebrojavanja možemo krenuti. Prema planu idemo u smjeru Drniša, naravno negdje ćemo se zaustaviti za jutarnju kavu. Oko 11,30 sati planiran je dolazak podno Promine , no na putu prema Kninu ima nekih problema , te nas policija usmjerava na obilazni put. Nešto kasnimo na naše odredište za uspon, ali to nam ne smeta, dan je lijep stići ćemo, a Darko vozi i šali se da je ovo prvi dio „Izleta u nepoznato“.

Uspon do pl. Doma na Promini traje cca 1,30 h , a mi smo stigli čak i prije. Lijep, veliki dom, ljubazni domaćini i nešto planinara dočekalo nas je na Promini. Odmorili smo se, napunili baterije (ićem i pićem), naravno uzeli i žigove te polako nazad prema autobusu, uživajući u pogledima i mirisima (vriska i ostalog bilja). Danica i Josipa dale su se u potragu za gljivama (smrčcima) i stvarno su našle nekoliko primjeraka, makar sam mislila: Što im je? Gdje će u ovom kamenjaru rasti gljive?

Cvjeće na kamenjaru - Promina
Ispred pl. doma na Promini		Šišarke

Nakon silaska nastavak busom u smjeru Skradina, no treba nam još jedna kava pa se zaustavljamo u Drnišu. Na gradskom trgu (u Gradskoj kavani) popili smo kavu i kratko se odmorili, ponovno u autobus i do hostela u Skradinu. Smještaj u hostel, nakon toga kratka šetnja Skradinom pa večera i spavanje.

Drugi dan 02.05.2009,

Što ima ljepše nego popiti jutarnju kavu, na rivi obasjanoj suncem , uz šum mora, eto upravo smo to učinili čekajući polazak brodom predviđen za 10 h. Ako se po jutru dan poznaje danas ćemo imati dobro vrijeme, a to nam svakako treba obzirom na opsežan program obilaska Nacionalnog parka Krka.

Područje rijeke Krke jedno je od najpoznatijih prirodnih ljepota Hrvatske. Bogato je tragovima drevnih naselja, s brojnim povijesnim i kulturnim sadržajima. Duž desne obale rijeke Krke, između Skradina, koji je zaštićen u cijelosti, i Skradinskog buka, nalaze se ostaci rimskog vodovoda antičkog grada Scardone.
Sa svojih sedam vodopada koji se spuštaju ukupno 242 metra, rijeka Krka je prirodni i krški fenomen. Uz mnoge podatke o biljnim i životinjskim vrstama koje se nalaze u ovom Nacionalnom parku spomenut ću samo za mene impresivan podatak da je na području Nacionalnog parka "Krka" utvrđena "221 svojta ptica što ga uvrštava među ornitološki najvrijednija područja Europe. Od zabilježenih svojti 80 se gnijezdi u Parku a za 12 postoji ista mogućnost gniježđenja".

Vrijeme brzo leti i Danica već zove, moramo se ukrcati na brod , naše prvo odredište je Skradinski buk. Nakon dvadesetak minuta vožnje silazimo s broda, a potom pješice predviđen je obilazak Skradinskog buka u trajanju cca 1,30 sat.

Skradinski buk najimpresivniji je i najposjećeniji slap na rijeci Krki i jedna je od najpoznatijih prirodnih ljepota Hrvatske. Slap tvore sedrene barijere, otoci i jezera i može ih se razgledati zahvaljujući mreži staza i mostova koji omogućuju ugodnu i sigurnu šetnju. Na Skradinskom buku nalaze se i ostaci nekadašnje hidroelektrane Krka koja je izgrađena i započela radom 1895 godine samo dva dana poslije Tesline hidroelektrane na slapovima Nijagare. Kako slike govore više od riječi evo i nekoliko mojih amaterskih snimaka sa Skradinskog buka.

Na Skradinskom buku

Predivno, zadivljujuće, još nisam vidjela takvu silinu vode, sve pršti stvarajući takav buk da čovjek ostaje na mjestu prikovan gledajući tu ljepotu, naprosto zanijemiš i postaje ti jasno zašto je dobio ime „Buk“. Proveli smo tako naše vrijeme šetajući stazama prelazeći preko mostića i diveći se ljepoti prirode, i mjestu koje je oblikovala rijeka. Posjetili smo vodenice u kojima se prezentira mljevenje žita, pranje i stupanje sukna, kovanje potkova, priprema hrane i drugo. Naravno svratili smo i u suvenirnicu, moramo nešto ponijeti i kući za uspomenu.

U 12 sati polazak brodom sa Skradinskog buka za Visovac i Roški slap. Već je pomalo vruće pa nam godi lagani vjetrić koji puše dok se brodom vozimo prema Visovcu. Uskoro, pred sobom ugledah otočić s crkvom i samostanom što krajoliku daje poseban izgled nekako sve skupa sljubljeno je s prirodom. Na pristaništu nas dočekuje vodič , a obzirom na ograničeno vrijeme (30 minuta) provodi nas kroz uređeni perivoj te samostan i crkvu Gospe od Milosti i ukratko pojašnjava izložke, kao i povijest otoka i njegovih stanovnika.

„ Prvi vjerodostojni spomen otoka Visovca darovnica je kralja Ljudevita Anžuvinskog kojom je grad Rog i otok Visovac 1345. godine darovao knezu Budislavu Ugriniću, sinu Ugrina iz Bribira. Otok su pod zaštitom hrvatskih velmoža naselili pustinjaci sv. Augustina koji su na goloj litici izgradili maleni samostan i crkvicu posvećenu sv. Pavlu (14.st.).Franjevci su na Visovac došli 1445. godine. Otok im je darovao gospodar utvrde Kamička Grgur Utješinović. Zatečeni augustinski samostan franjevci su proširili i preuredili prema svojim potrebama. Novu crkvu sagradili su na sjevernoj strani samostana, a augustinsku su pretvorili u sakristiju. Crkva je izgrađena pri kraju 15. ili početkom 16. st. ali svakako prije nego što je Visovac potpao pod tursku vlast 1522. godine. Samostan je za vrijeme Kandijskog rata zapaljen i srušen, a crkva je jako oštećena. Nakon rata franjevci se 1672. vraćaju na otok Visovac i započinju obnovu crkve i samostana.“

Crkva je neobična, bolje reći da do sada nisam vidjela takvu, ima dvije apside i dva glavna oltara. U lijevoj apsidi je oltar sv.Križa iz 1721 god., a na njemu je lijepo raspelo iz 18.stoljeća. U desnoj apsidi nalazi se barokni oltar Gospe Visovačke, koja je prema uvriježenoj franjevačkoj predaji donesena iz Sutjeske u vrijeme dolaska fratara na Visovac. Postoje još četiri pomoćna oltara koje su svećenici dali izgraditi kako bi istovremeno, više njih moglo služiti sv. Misu.
U dijelu samostana postavljena je i izložba o porušenim vjerskim objektima tijekom domovinskog rata . U dvorištu se nalazi bunar s kruništem i kamenim baldehinima na četiri stupa. Žao mi je što nemamo malo više vremena za razgledanje, a i snimanje unutar zdanja nije dozvoljeno.

Nastavljamo naše putovanje brodom prema Roškom slapu, zatim manastiru Krka. Kako nas brod već čeka razgledanje panorame Roškog slapa ostavljamo za povratak, a sada idemo na brod pa uzvodno Krkom do manastira. Sam obilazak manastira traje 30 minuta, te nije baš moguće zapamtiti pojedinosti. Mladić za kojeg pretpostavljam da je na izobrazbi u školi koja se nalazi u sklopu manastira (žao mi je što nisam uspjela čuti točno njegovo ime i funkciju), bio je naš vodič kroz ovo manastirsko zdanje i ljubazno odgovarao na sva naša pitanja na čemu mu zahvaljujemo. Razgledali smo ikone, zatim katakombe i vratili se do broda. Ukrcavamo se ponovno na brod i vozimo uzvodno Krkom (4 km) do mjesta gdje se vide ostaci utvrda Trošenj i Nečven grada.

Gradine se nalaze na obje strane kanjona, upravao na mjestu gdje rijeka zaokreće na jugozapad Trošelj- grad s bukovačke strane, a Nečven grad s prominske strane. Ove su gradine bile međašem i čuvarom posjeda starohrvatskih velmoških porodica, a neslužbeno smo čuli i da je u Nečven gradu rođen „Petar Svačić posljednji hrvatski kralj “, dali je informacija točna, nisam provjerila.

Pogled na Visovac	Roški slap
Panorama Roškog slapa
Manastir Krka		Silazak s broda

U 17 sati vratli smo se brodom na Roški slap. Naša vožnja rijekom za danas je završena, čeka nas Darko pa ćemo nazad autobusom u Skradin na večeru i odmor. No, spuštajući se prema Drnišu nismo mogli ne zaustaviti se i pogledati kanjon Čikole. Zaista je impresivan, sa ove visine mogu ga usporediti s onim što sam vidjela u Crnoj Gori, kanjonom Tare.

Treći dan 3.05.2009.

Nakon doručka uputili smo se autobusom na otok Murter i iz mjesta Murter brodom u obilazak NP Kornati. Brod plovi kraj otoka Vrgad i Žut i na Proversu ulazi u područje Kornata. Šteta što je brod otvoren, puše hladan vjetar, a more valja pa nije baš ugodna vožnja. Nakon otprilike tri sata vožnje pristajemo na otoku Kornatu, zaustavljamo se podno tvrđave Tureta za koju se pretpostavlja da je nastala u 6. stoljeću, i da joj je namjena bila da štiti i prati plovidbu brodova tada dosta nesigurnim Jadranskim morem. Na zaravni ispod tvrđave nalazi se kapela Gospe od Tarca u kojoj se svake godine prve subote u sedmom mjesecu održava misa kojoj prisustvuju mještani svih otoka i otočića. Zatvorena je, pa nam unutrašnjost ostaje nepoznata.

G.B.Shaw je jednom napisao :
"Zadnjeg dana stvaranja svijeta, Bog je odlučio da okruni svoje djelo, pa je stvorio Kornate od suza, zvijezda i daha.

Kornati su najveći i najrazvedeniji arhipelag Jadrana. Sastoje se od 89 otoka, otočića i hridi, na površini od 230 km2. Svoje ime duguju najvećem otoku u arhipelagu, Kornatu. Prekrasna priroda, otoci koji se protežu u neprekidnom lancu, za svaki dan u godini jedan otok, kaže izreka, čine Kornate atraktivnim odredištem brojnih izletnika i nautičara.
Kornatske “krune” su najpoznatiji fenomen parka. Ovo lijepo ime zasluženo su dobile bijele okomite litice koje su okrenute prema otvorenom moru. Krune su svjedoci, ali i najljepši rezultat dugih geoloških procesa koji su ih strpljivo i pažljivo oblikovali.

Nakon što smo ponešto prezalogajili i kratko se odmorili, protegnut ćemo noge i popeti se na tvrđavu. Za desetak minuta već smo na tvrđavi s koje se pruža prekrasan pogled na ove u moru razasute otoke i otočiće. Pojavilo se i sunce, da nam uljepša prizor pa pogledajte djelić onoga što sam ja vidjela i zabilježila kamerom.

Na uzburkanom moru	Jedna od uvala u Kornatima	Crkva od Tarca
Tvrđava Tureta na Kornatu	Pogled s tvrđave
Svjetionik Sestrice	Stjene	"Tanjurić"

Ponovo se ukrcavamo na brod pa uz oplovljavanje otoka Mana vraćamo se na istu rutu prema Murteru. Naš povratak trajao je oko 4 sata. Svo vrijeme vožnje brodom stizale su nam informacije o duljini kolone pred tunelom sv.Rok i na naplatnim kućicama u lučkom. Kako informacije nisu davale nadu o smanjenju gužve, nego naprotiv, odlučeno je da odmah po silasku s broda autobusom krećemo na put prema Zagrebu. Pa iako smo nešto kasnije stigli u Zagreb, sad kad smo kod kuće naći ćemo vrijeme za odmor. Izlet je zaista bio potpun u svakom smislu i mislim da smo svi uživali u viđenom. Do nekog slijedećeg izleta.

Katica Šimić