Boka Kotorska od 6. do 14.09.2008.

1.dan / 6.09.2008.

Evo nas opet na putovanju. Početkom rujna obično idemo na odmor koji je kombinacija turističke rute i odmora na moru. I ovog puta Darinka je isplanirala sve detalje našeg boravka i putovanja u Crnogorsko primorje, pobrinula se za naš smještaj u Perastu pa ničim opterećeni krećemo na put.
Nas osmoro, svako iz svog smjera (Zagreba, Lošija, Prvića) sastali smo se u Vodicama. Dobro raspoloženi, nakon jutarnje kave, sjedamo u auta i krećemo. Ugodna vožnja ( Đuro i Antun su iskusni vozači) autocestom do Šestanovca , a onda izlazak na Jadransku magistralu. Vrijeme je za kraći predah i još jednu kavu, pa s Jadranske magistrale silazimo u Brela. Nakon pola sata odmora nastavljamo naše putovanje. Sada magistrala vodi ispod Biokova, kroz mjesta koja se nižu uz morsku obalu, Baška voda, Tučepi , Makarska, Podgora, Drvenik, Gradac, a mi promatramo vrhove na Biokovu (Drveničke stine, Matokit, Sutvid) i komentiramo gdje smo sve bili i kako nam je bilo i tako stižemo do Baćinskih jezera. Jako je vruće pa se nećemo spuštati do jezera.
Baćinska jezera, nalaze se na polovici magistralnog pravca između Dubrovnika i Splita i neretvanske su oaze očuvane prirode. Jezera su relativno mala (138 hektara), ali spadaju u red najzanimljivijih pojava u hidrografiji krša. Sastoje se od šest spojenih i jednog odvojenog jezera. Voda je u njima slatka , a ima i izvora koji su povezani direktno s morem.
Ovog puta zadovoljit ćemo se pogledom s odmorišta na magistrali i nekoliko fotografija. Krećemo dalje ali prije granice s Crnom Gorom predviđen je nešto dulji odmor kako bi se osvježili u moru (bacili jedan kupanjac) i ručali. Izbor je pao na Mline i zaista nismo pogriješili bilo nam je jako lijepo.
Mlini su smješteni u prekrasnoj uvali Župskog zaljeva, 7 km jugoistočno od Dubrovnika, pored Jadranske turističke ceste, između naselja Srebreno i Plat.

Pogled na Baćinska jezera	Crkva u Mlinima

Uobičajene formalnosti na granici (ekološka taksa od 10 EUR za auto) i već smo u Crnoj Gori, još malo pa smo na odredištu. Ugodna vožnja uz obalu mora, točnije uz zaliv koji počinje Hercegnovski zalivom, koji se sužava u Kumborski tjesnac, a onda prelazi u Tivatski zaliv, pa kroz Verige ulazi u Risanski i Kotorski zaliv. Oko 18 sati stigli smo u stari grad Perast i smjestili se u samostansko zdanje Svetog Antuna koje će biti naša baza za posjet svim ostalim mjestima u Boki i šire.

Pogled na otočiće Sv.Juraj i gospa od Škrpjela	Vrata kapele uz samostan sv.Antuna	Cvijet kapara

Sa terase Samostana pruža se prekrasan pogled na otočiće Gospa od Škrpjela i Sv. Juraj koji je prirodni otok s vitkim čempresima i starodrevnom benediktinskom opatijom iz 12.stoljeća te grobljem Peraštana do 1886 godine. Za ovaj otok vezana je i legenda o lijepoj Peraštanki i francuskom oficiru koji su tu pokopani.
Gospa od Škrpjela (Gospa od hridi , grebena) za razliku od otoka Sv Jurja , umjetni je otok na kojem se nalazi istoimeno zavjetno svetište pomoraca. Otok je napravljen neprestanim nasipanjem kamenja, koje se još uvijek donosi i dosegnuo je površinu od 3.030 četvornih metara. Sve je počelo 1452 godine kada su, prema predaji braća Mortešići pronašli sliku Gospe na hridi i ponijeli je kući moleći se za ozdravljenje jednog od njih. Kada se dogodilo čudo ozdravljenja , sliku su u znak zahvalnosti odnijeli u crkvu Svetog Nikole u mjestu. Potom je odlučeno da se na hridi gdje je slika pronađena izgradi crkvica u čast Gospi te da je se tu i pohrani. Vjeruje se da je sadašnji oltar smješten upravo na grebenu na kojem je pronađena slika.

2.dan / 7.09.2008.

Vruće je, pa nismo bog zna kako spavali, ali odmorili smo se. Nedjelja je. Najprije idemo na misu u crkvu Svetog Nikole. Misu služi don Srećko Majić mjesni župnik i čovjek koji je očito svojim radom zaslužio veliko poštovanje svojih sumještana, što smo osjetili na svakom koraku. Don Srećko je i nama omogućio smještaj u Samostan Sv. Antuna, on se brine i o svetištu pomoraca Gospi od Škrpjela. Nakon mise razgledali smo bogatu riznicu crkve i saznali detalje o gradnji same crkve (koja je neobično izvedena). Prošetali smo mjestom. Na trgu ispred crkve nalaze se biste poznatim peraštanima (Tripo Kokolja, Marko Martinović, Matija Zmajević) koji su živjeli u vremenu od 1660 do 1735 god. kada je Perast bio u najvećoj moći, to je vrijeme jedrenjaka i velike uloge mornarice. U Perastu je tada živjelo 12 poznatih obtelji (Zmajević, Martinović, Visković, Bujović, itd.) koje su imale svoje grbove i palače. I sada je vidljiv taj raskoš arhitekture, dio tih palača je oronuo, srušen, a manjii dio se obnavlja. Ipak, nešto je i sačuvano, pa je u jednoj od njih, palači Bujović, danas muzej grada Perasta. Posjetili smo muzej, koji zaista ima zavidnu postavu, i upoznali se sa povjesnom i kulturnom baštinom Perasta.
Perast je sa dvadesetak crkava, muzejom i palačama jedinstvena i bogata riznica dragocjenih dijela bokeljske kulture, povijesne i umjetničke baštine i pod zaštitom je UNESKO-a.
U svojim najboljim vremenima imao je 2500 stanovnika , a danas ih ima samo oko 200.

Oltar crkve sv. Nikole u Perastu	Detalji arhitekture u Perastu

Poslije podne odlučili smo se za posjet zavjetnom svetištu Gospe od Škrpjela. Veliki je interes turista i hodočasnika pa brodice s obale neprestalno voze. Ukrcali smo se na jednu od njih i brzo stigli na otočić.
Čekamo pred ulazom u crkvu dok iziđe grupa, kako bi kustos mogao posvetiti pažnju i nama. I zaista dvoje mladih kustosa provelo nas je kroz povjest ovog svetišta. Prekrasno je, čujem ljude kako komentiraju da se ova crkvica može po svojoj raskoši uspoređivati sa sixtinskom kapelom.Unutrašnjost crkve , posvećene Uznesenju Marijinu na nebo raskošna je pinakoteka. Na bočnim zidovima i stropu nalazi se 68 slika rađenih tehnikom ulja na platnu. Tvorci tog dragocjenog ciklusa su barski nadbiskup Andrija Zmajević , koji je stvorio koncept slikanog ciklusa i peraški slikar Tripo Kokolja (jedan od najvećih hrvatskih slikara kod nas malo poznat ) koji je bio provoditelj tih zamisli. Gospa od Škrpjela doživljava se kao svojevrsna galerija baroknog slikarstva.

Crkva Gospe od Škrpjela i čuvareva kuća	Unutrašnjost crkve	Slika u tehnici veza Jancite Kunić

Iznad slika nalazi se jedinstveni fond s više od 1500 zavjetnih pločica (od srebra, koje je tada bilo cjenjenije od zlata) što predstavlja jednu od najvećih zbirki u svijetu. Na većini tih pločica prikazani su peraški jedrenjaci svih tipova s natpisom i skraćenicama V(OTUM) F(ECI) G(RATIAM) A (CCEPI) tj. „Učinih zavjet primih milost“. Zavjetne pločice poklonile su pobožne duše za primljene milosti . Uz to u svetištu se nalazi i zbirka slika brodovlja, portreti peraških kapetana, zatim zbirka oružja i oruđa i dr.

Pozornost posjetitelja privlači slika koja u tehnici veza prikazuje gornji dio glavnog oltara crkve sa slikom Gospe od Škrpjela prekrivenom srebrenim okovom. To je zavjetni rad Peraštanke Jacinte Kunić koja ga je prema predaji, strpljivo vezla punih 25 godina čekajući svog muža da se vrati s mora (vez je završen 1828 god.), a o tome da li se muž vratio nema podataka. Smatra se jednim od najljepših radova rađenim iglom, a posebna je zanimljivost da je osim svilenih niti koristila i niti prirodne kose za frizure prikazanih likova.
Nakon ovako sadržajno provedenog dana vrijeme je za dobru večeru i počinak.

3.dan /08.09.2008., Mala Gospa

Danas nas put vodi u Kotor. Za Kotor kažu da je Dubrovnik u malom i naš plan je da obiđemo znamenitosti grada, a kako je Mala Gospa i da prisustvujmo misnom slavlju u katedrali Svetog Tripuna zaštitnika grada Kotora.
Na info-punktu, pred glavnim gradskim vratima, uzeli smo kratak vodič i krenuli u obilazak. Vidi se da će dan biti jako vruć, pa najprije idemo na zidine, dok još ima hlada. Kamenom popločanom uskom uličicom, krenuli smo put zidina. Bez nekog vidnog znaka za ulaz, reklo bi se na sredini uske uličice zaustavljaju nas za naplatu ulaznica, ( dva eura po osobi). Usput rečeno, u Crnoj gori, kud god krenete (bilo da je riječ o crkvi, muzeju, maslini itd.) morate platiti ulaz i to od jednog do pet eura, kako gdje, što se na izgled čini sitno, no boraveći nekoliko dana shvatite da takva turistička politika ima smisla. Na taj način turiste ne frustriraju skupim ulaznicama i svi s lakoćom plaćaju, a na kraju ipak dobije se znatan iznos potreban za održavanje znamenitosti. Zidine se održavaju, ali mjestimično ima i razrušenih stepenica, pa baš i nije ugodno penjati se. Stigli smo do Crkve Gospe od zdravlja, (dosta za danas) malo smo se odmorili snimili nekoliko fotografija stare gradske jezge, pa idemo nazad u grad.

Ulica iz koje se ulazi na zidine Kotora	Gradski bedem	Pogled na Kotor sa zidina

Cijeli grad Kotor je kulturno povjesni spomenik i pod zaštitom je UNESKO-a. Grad ima desetak crkava od kojih su u funkciji, četiri katoličke i dvije pravoslavne. Najveća i svakako najznačajnija je katedrala Sv. Tripuna, sa dva zvonika, iz 12. vijeka, sagrađena na temeljima stare crkve iz 10. vijeka. Katedrala je posvećena zaštitniku grada Sv Tripunu koji je poginuo u svojoj 18.godini u vrijeme progona kršćana. Raskošna unutrašnjost katedrale , kameni ciborijum nad oltarom iz 1362. godine rađen u romano-gotskom stilu jedan je od najvrijednijih na Mediteranu , srebrena, pozlaćena pala iz 15 stoljeća remek djelo kotorskih zlatara i druge znamenitosti impresivne su.

Crkva Sv. Tripuna	Jedan od oltara	Detalji arhitekture u Kotoru

Šetajući Kotorom prolazimo preko trgova zanimljivih imena, Trg od brašna, Trg od oružja, s kulom gradskog sata, a potom idemo u razgledavanje Pomorskog muzeja. Tradicija pomorstva je ono na što su Kotorani posebno ponosni. Vidi se to i u postavi muzeja, gdje su izložene slike i makete svih vrsta brodova, brodska oprema, oružje, portreti poznatih kapetana, razni dokumeni i dr.
Na našu žalost danas u Kotoru nije svečana misa povodom Male Gospe nego se ta svečanost održava u Prčnju. Ne preostaje nam drugo nego uputiti se tamo, ali kako?
Odluka je pala, iznajmljujemo brodicu koja će nas odvesti do Prčnja, sačekati 1 sat , a onda odvesti u Perast.

Evo nas već na brodu, ostavljamo za sobom Kotor opasan zidinama i idemo u susret Prčnju.
Na brodu, s vlasnicom broda razgovaramo o životu u Kotoru i turistima koji ga posjećuju. Brzo smo stigli i brodić već pristaje u Prčnju .

Kotor- detalj aritekture	Kula od sata	Pogled na Prčanj

Prčanj je mjesto koje ima nekoliko crkava među kojima dominira Bogorodičin hram koji je građen punih 100 godina. Ispred crkve su biste Iva Vizina (kapetan iz Prčnja koji je svojim jedrenjakom „Splendido“ oplovio svijet), Njegoša, Josipa Jurja Štrosmajera, Matije Ilirika Vlačića i drugih ličnosti. Crkva je zatvorena. Svečanost počinje tek u 18 sati, nažalost mi nemamao vremena čekati jer je večera u Perastu dogovorena za 19 sati, pa smo malo prošetali mjestom (gotovo pustim) i vratili se na brodicu , a potom u Perast.

4. dan/ 9.09.2008

Jučer smo u agenciji u Kotoru dogovorili uslugu prijevoza na Lovćen i Cetinje. Jutros poslije doručka gradskim prijevozom (koji je ovdje zaista super) stigli smo u Kotor. Točno u deset sati , kako je i dogovoreno, naš vozač Duško stiže i krećemo prema Lovćenu po serpentinama za koje kažu da su najbolje izvedene u ovom dijelu Europe, no svejedno gledajući ih iz Kotora čine se pomalo zastrašujuće (i za nas, a kamoli za Anticu). Ugodna vožnja i lijep dan te bez problema stižemo na Lovćen. Zadnji put kad sam ovdje bila, padala je kiša i nisam videjla ni prsrt pred nosom, pa mi je sada ovaj pogled veličanstven.

Pogled s Lovćena na Kotor	Odašiljač na vrhu Štirovnik	Ispred ulaza u mauzolej

Obilazak mauzoleja, neizostavno fotografiranje, a onda put Njeguša u posjet rodnoj kući Petra Petrovića Njegoša. Kratko smo se zadržali u obilasku a ljubazni kustos proveo nas je kroz izložbeni prostor , pričajući o Njegošu. Vrijeme je da nešto prizalogajimo, pa idemo svratiti „kod Pera na Bukovicu“, našeg znanaca s prošlog izleta, na njeguški pršut i sir , a to se naravno mora zaliti i crnim crnogorskim vinom.
Okrijepili smo se i nastavili put na Cetinje. Prošli put smo obišli gotovo sve , no među nama ima i onih koji nisu bili, a kako je vrijeme ograničeno preporučamo im da obiđu ono što se nas najviše dojmilo, a to je Biljarda i Dvor Kralja Nikole. Svi su zadovoljni viđenim i vrijeme je za povratak, pa preko Budve i Kotora vraćamo se u Perast. Još imamo vremena za jedno kupanje pa se iskrcavamo na „našoj“ plaži u Perastu. Osvježili smo se u moru, i puni dojmova s cjelodnevnog putovanja vraćamo se u Samostan na večeru.

5. dan/10.10.2008.

Uz Darinkinu asistenciju Antun i Đuro provesti će nas od Perasta do Ulcinja i nazad.
Plan je odvesti se do Ulcinja pa polako nazad zavirujući u svako mjesto. No, ipak ima nešto što smo odlučili obaviti odmah na početku puta, a to je posjet grobu nama poznatog i dragog svećenika Don Branka Sbutege. Grob je smješten uz crkvu Svetog Eustahija u mjestu Dobrota. Kratko smo se zadržali , pomolili se, a zatim nastavili put prema planu do Ulcinja. Najprije idemo pogledati Veliku plažu, možda se okupati, ili zaigrati picigin.
Pijesak, sunce i more to je sve što vidim (plaža je dugačka 12,5 km).Vruće je, ali osim Antuna nitko nije raspoložen za kupanje, pa bosi gacamo po sitnozrnatom pijesku dok nam valovi zapljuskuju noge. More je plitko na velikoj udaljenosti i sve je pijesak, a nema baš puno ni kupača (ipak je rujan), k tome pred nama je cijeli dan putovanja pa nema smisla nasuti se pjeskom, zato ostavljamo plažu moru, a mi idemo u grad na kavu. Stigli smo u grad i zamislite gdje smo se smjestili, na terasu uz Malu plažu, koja se nalazi ispod samog grada. Ovdje je još uvjek dosta kupača , reklo bi se ljudski mravinjak. Vesna je kupila loptu za picigin, pa je mora isprobati . Dok jedni odlaze u vodu, dugi koji ne vole pjesak i plitko more, polako pijuckaju kavu i uživaju na terasi. Nakon pola sata svi smo ponovno na okupu i idemo u obilazak starog grada.

Velika plaža u Ulcinju		Predah uz kavu

Ulcinj je najjužniji jadranski grad. To je grad mediteransko orjentalne arhitekture sa mješovitim stanovništvom. Kad krenete s Male plaže ulicom, odmah dolazite do jednog od ulaza u stari grad, grad opasan čvrstim zidinama. Na svakom koraku vidljiva je obnova starog grada, uske sjenovite ulice, restorani u autentičnim prostorima i drugi turistički sadržaji. U tom dijelu nalazi se i Crkva-džamija, danas arheološki muzej, u Ulcinju , no bila je zatvorena, pa nismo mogli ući.
Zadržali smo se i više nego je planirano pa brzo idemo dalje.
Nećemo ići u obilazak starog grada Bara, nego idemo u Mirovicu mjesto u blizini Starog Bara gdje se nalazi maslinovo stablo staro više od dvije tisuće godina. To je jedna od tri najstarije masline na svijetu. Stara maslina je zakonom zaštićena i zaštitni je znak Bara. Legenda kaže da je cijelo područje dobilo ime Mirovica jer su se pod starom maslinom mirile zavađene vojske, bratstva i porodice. Ovdje smo se odmorili, ručali, i krenuli dalje.

Maslina na Mirovici	Sveti Stefan	Kraljeva plaža u Miločeru

Stigli smo pred Sveti Stefan, nažalost grad je zatvoren (obnavlja se) pa nam ne preostaje drugo nego okupati se u čistom moru i osunčati na prekrasnoj plaži. Gledam taj grad i sjetim se da sam u turističkom prospektu pročitala ove riječi „Usamio se grad na hridi okruženoj morem i uskim sprudom spojio sa kopnom“. Eto to je ono što vidim. Nakon kupanja idemo u Miločer na Sunčanu Kraljevu i čuvenu Kraljičinu plažu. No ni tu nemamo sreće , na Kraljičinu plažu ulaz je zabranjen, a preko Kraljeve plaže uspjeli smo proći bez zadržavanja.
Iako smo mislili da ćemo danas stići i u Budvu, nekako nam je vrijeme iscurilo i ništa od Budve vrijeme je za povratak. U takvim slučajevima obično kažemo:“Mora nešto ostati i za drugi put“.

6. dan/ 11.09.2008.

Dani nam brzo lete i evo još danas smo u Crnoj Gori, a sutra već putujemo.
Uobičajeno, naše putešestvije počinju nakon doručka. Odlučili smo prošetati do Risna (3 km od Perasta) . Risan je najstarije naselje u Boki, drevni prijestolni grad Ilirske kraljice Teute. U Risnu se nalaze rimski mozaici iz drugog vijeka nove ere sa jedinstvenom predstavom boga Hipnosa (bog sna) u sredini. O povjesti zdanja u kojem su mozaici pronađeni, značaju mozaika kao i o načinu njihove izvedbe i prikazima govorila nam je mlada kustosica. Nakon obilaska mozaika uputili smo se na kavu, a usput pogledali i crkvu Svetog Petra i Pavla iz 1601 god.koja je također značajan spomenik kulture.
Vidjeli smo puno toga ovih dana, ali moramo vidjeti i Tivat, pa idemo lokalnim autobusom do Kamenara, potom trajektom u Lepetane. Čim smo sišli s trajekta jedan mladi taksista nudi nam uslugu prijevoza do Tivta što prihvaćamo i začas smo u Tivtu.
Tivat je najmlađi bokeljski grad , smješten između brda Vrmac i Tivatskog zaliva. Nemamo vremena za detaljan obilazak grada, zato smo odlučili osvježiti se (isprobati more) ručati i prošetati gradskim parkom. More je nekako uzburkano ne znaš s koje strane dolaze valovi, pa kupanje i nije baš najugodnije.Ostajemo kratko tek da se osvježimo, i opet put pod noge, moramo nazad. Kratko se zadržavamo u gradskom parku koji je lijepo uređen. Iz parka smo izišli točno na put koji vodi u Lepetane, te laganom šetnjom uz more, za otprilike jedan sat stigosmo u Lepetane. Ponovno trajekt, autobus i evo nas u Perastu.

7. dan/12.09.2008.

Gotovo je s našim boravkom u Boki. Koferi su spremni. Vidjeli smo puno toga, bilo nam je lijepo, a sve što je lijepo kratko traje. Pozdravljamo se s našim domaćicama (obje imaju isto ime „ Vjera“) i krećemo dalje. Rekli su nam da ovdje nije bilo kiše, više od dva mjeseca, a baš sad kad smo mi krenuli ispraćaju nas sitne kapi. Možda to nebo plače za nama. Za sat vremena stižemo na granicu. Uobičajene formalnosti i evo nas u lijepoj našoj. Danas ćemo prošetati Dubrovnikom. No treba se najprije negdje parkirati, a onda gradskim autobusom stići do Pila.
Počela je škola pa je autobus pun, srećom vožnja kratko traje. Šetnja Stradunom uvijek je doživljaj. Grad je pun turista.Popili smo kavu u „Trubaduru“, ručali u restoranu „Kamenice“

Šetnja Dubrovnikom		Dubrovačka rožata

na Gundulićvoj poljani i moramo dalje jer vrijeme curi. Put nas vodi u Ston. Ovdje nije unaprijed rezerviran smještaj, pa najprije idemo u turist biro. Adekvatan smještaj (za nas šestero jer Antun i Vesna idu na Korčulu) ne možemo dobiti, te nas upućuju u 2,5 km udaljeno mjesto Broce. Smjestili smo se i kako nikad nemamo mira idemo odmah u Ston.
Ston je mjesto poznato po uzgoju školjaka, te nema dileme što ćemo večerati.
Raspitali smo se o restoranima i po preporuci izabrali restoran Bakus. Nsmo požalili, lijepo smo se pogostili, školjke na stonski, crni rižoto, juha od kamenica, rožata, torta od makaruna na stonski i što sve nismo strpali u sebe naravno i zalili dobrim vinom. Dugo je potrajala ta naša večera i baš nam paše da prošetamo (2,5 km) do Broca. Iako je 23 sata, vidljivost je dobra . Nebo je osuto zvijezdama, a pun mjesec obasjava nam put. More je mirno, a voda se ljeska na mjesečini. Plan za danas ispunjen je u potpunosti i mirne duše idemo na počinak.

8. dan/13.09.2008.
Navika je navika, pa iako nas niko ne budi svi smo rano na nogama. Mirjana je već skuhala kavu , a još nije ni sedam sati. Doručak, pa idemo obići zidine iz Stona, posjetiti solanu, odšetati do Malog Stona (1,5 km pješačka staza) , popeti se na Koronu i ko zna što je još Darinka naumila?
Ston je bio nakon Dubrovnika najvažnije mjesto Dubrovačke Republike. To potvrđuju i monumentalne zidine, izgrađene u 14 i 15 stoljeću duge više od 5 km, visoke 5 do 10 m, utvrđene sa četrdesetak kula i bastiona. Zidine povezuju Ston i Mali Ston dva mjesta smještena na ulazu na pelješki poluotok. Kako su zidine u obnovi mogli smo posjetiti samo dio. Pogledom sa središnje kule možete obuhvatiti Ston (jedan od prvih gradova koji je građen po urbanističkom planu) i dno Stonskog kanala gdje se nalaze velika prirodna solila, kao i okolicu.

Pogled na Stonske zidine	Kratak predah na središnjoj kuli	Pogled sa zidina na Ston

Silazak sa zidina i posjet Solani. Stonske su solane najstarije a i najveće uopće sačuvane iz povijesti Mediterana. Ovdje kao da je vrijeme stalo. Proizvodnja soli obavlja se na isti način kao i u davna vremena. Šteta što zidine nisu potpuno obnovljene, već bi bili u Malom Stonu, ovako moramo šetnicom do Malog Stona , a onda uspon na Koronu.

Mali Ston

Neću više pisati o stankama za kavu, jer možda netko počne brojati koliko smo kava popili, ni o kupanjima u predahu između pentranja, ali moram reći da smo na povratku iz Malog Stona Mirjana Antica i ja zaglavile u smokvama. Kako su samo bile slatke.
Do 17 sati sve smo obavili po planu, pa i više posjetili smo i izložbu slika (slikarska kolonija) u Stonu. Zaslužili smo dobar ručak. Sinoć nam je bilo lijepo, pa zašto da tražimo novi restoran, idemo ponovo u Bakus. Kamenice, dagnje na buzaru, juha od škampa , neizostavno rožata, što se tu može, pa nismo svaki dan u Stonu. Danas se nešto ranije vraćamo u apartman, treba se spremiti (iako se nismo preveć ni raspakirali), ujutro je povratak za Zagreb.

9. dan/ 14.09.2008.

Rano smo ustali, pred nama je danas dugačak put, a k tome za neke od nas sutra je radni dan pa se već pomalo nazire nemir. Odmah nakon doručka Đuro, Vesna, Darinka i Antica odlaze, a Mirjana i ja čekamo da stignu Vesna i Antun (sa Korčule), pa ćemo krenuti i mi. I uskoro su stigli , pozdravljamo domaćicu i krećemo na put točno u 9 i 30. Oblačno je, prognoza nije baš dobra, ali još ne pada. Nakon nekog vremena ugodne vožnje magistralom prihvaćamo Antunov prijedlog za odmor. A gdje ćemo? U taj čas počne padati kiša, a mi smo u Tučepima pa idemo na obalu popiti kavu i još malo uživati uz more, možda kiša i prestane. Važno nam je dočepati se autoceste bez veće kiše.
Imali smo sreće, pa kiša nije dugo padala, (a nije ni bila bog zna kako jaka) pa smo nastavili vožnju ugodno čavrljajući. Vrijeme brzo odmiče, naše društvo je ispred nas , ali ne mogu nas čekati (Đuro i Vesna moraju još večeras stići u Bjelovar) zato mi idemo po svom planu. Zaustavljamo se na odmorištu Krka.
Ovdje je stanka za ručak i odmor. Prekrasan pogled na Skradin. Nakon stanke nasavljamo put za Zagreb. Poslovica kaže: „Svugdje je lijepo poć, ali kući je najljepše doć.“ pa s tom rečenicom završavam i ovo putovanje. Ponovno smo kod kuće, vraćamo se svako svojim obavezama, obogaćeni za jedno divno putovanje i druženje.

Napisala i snimila: Katica Šimić