Izlet u nepoznato
Na „Izlet iznenađenja“ kao su ga nazvali organizatori
(članovi upravnog odbora HPD Zanatlija Zagreb) ili izlet u „nepoznato“
kako ga uobičajeno zovu planinari krenuli smo 1. 12. 2007.god. u sedam
sati s Mažuranićeva Trga, polazne točke za sve naše izlete. Prema najavi
izlet će trajati dva dana, prognoza nije loša, a sam izlet bit će sadržajan,
to je ono što smo saznali (a što nama više treba).
Ipak, „Zna li se, kuda idemo?“, pitanje je koje šapatom izgovaraju planinari
između sebe. Naravno, nikto ne zna odgovor osim organizatora izleta,
a oni šute kao da su pod stranačkom stegom i odgovaraju: „Vidjet ćete
bit će nam lijepo“! Iako smo krenuli autocestom prema izlazu Ivanja
Rijeka jasno je da idemo u Slavoniju, ali kamo točno, doznali smo nakon
prvog zaustavljanja predviđenog za jutarnju kavu.
Tomislav je podjelio plan izleta svima, i sad svi „zanju“ što ih čeka.
U autobusu uobičajen veseli žamor, izgleda da su svi zadovoljni planom,
pa eto, najprije idemo do sela Starci (kod Starog Petrova Sela ) odakle
započinje uspon na vrh Požeške Gore „ Maksimov Hrast“. Još je dosta
jutarnje magle i prohladno je, ali očekuje se sunčan dan, a i uspon
(2h) nije težak, pa svi krećemo na pješačenje. Ko brže, ko sporije,
svi smo stigli na vrh Požeške gore obasjan suncem.
 |
 |
 |
Vrh Požeške Gore |
Na spustu |
|
Malo smo se odmorili, te krenuli na spust drugim
pravcem. U dolini se još uvijek nije podigla magla, pa uskoro ostavljamo
za sobom suncem obasjan vrh i ulazimo u šumu pod maglom. Iako je zemlja
prekrivena lišćem, blato i zaleđenost po površini , a djelomično i snježni
pokrivač zahtjevaju posebnu pažnju čime otežavaju i usporavaju spust.
Da bi „nepoznato“ zaista bilo nepoznato pobrinuli su se šumari jer su
na jednom mjestu vjerojatno posjekli drvo na kojem je bila markacija,
i tako nas uputili u „nepoznato“ pa se spust od 1h pretvorio u 3h .
Napokon smo izišli iz šume u mjestu Tisovac, tu po nas dolazi autobus
i krećemo dalje. Prema planu danas smo još trebali posjetiti Požegu
i Kutjevačke podrume. Danica (naš vodič) je prolongirala posjet Kutjevu
za 18 sati, a Požegu ostavljamo za neki drugi put.
Vozimo se prema Kutjevu i šteta što ne možemo vidjeti ništa jer već
se spušta mrak, a i vremenski smo ograničeni. Točno u 18 sati, kako
je i dogovoreno, stigli smo u Kutjevači podrum. Dočekao nas je ljubazni
domaćim (Somelier) koji nas je proveo kroz podrum pričajući o povjesti
i vinu. Nakon priče slijedilo je i kušanje poznatih vina iz ovog podruma
kao npr. crni pinot, graševina, itd., a zatim odlazak prema Pakracu
u planinarski dom na Omanovcu gdje smo noćili.
 |
 |
 |
U Kutjevu |
Dom na Omanovcu |
|
Dom je djelomično obnovljen i pristupačan za
izletnike i planinare. Od doma se pruža prekrasan pogled na Lipik i
Pakrac.
Nakon dolaska u dom smjestili smo se, večerali čobanac koji su domaćini
priredili, a onda uz pratnju naših „Mirogojskih mališana“ pjevalo se
i plesalo do kasno u noć.
Jutro je osvanulo kišovito, no to nas nije pokolebalo, i idemo dalje
po planu prema Daruvaru. Jedna grupa ostaje na kupanju u Daruvarskim
toplicama, a druga ide do planinarskog doma na Petrovom vrhu odakle
započinje uspon na Crni vrh. Kako kišica i dalje pada grupa se ipak
dijeli, pa oni malo hrabriji (i mlađi) odlaze na pješačenje, a veći
dio ostaje u domu. Vrijeme do polaska krati se kartanjem, čitanjem,
šetnjom, svako po izboru. Naši muzikaši “ Mirogojski mališani“ svojom
svirkom podižu raspoloženje u domu pa se i zaplesalo.
Na povratku , dok vozač odlazi po grupu koja je pješačila , mi ostali
priuštili smo si jednu lijepu šetnju Daruvarom. Lijep gradić s prekrasno
uređenim gradskim trgom, kojim dominira barokna crkva i arhitekturom
na kojoj je vidljiv utjecaj stoljetne tradicije i kulturo povjesnog
naslijeđa Slavonije. Šetnjom smo stigli do kompleksa Daruvarske toplice
poznatog još kao Rimsko lječilište, i lječilište austrougarskog plemstva,
koji je isprepleten šetnicama , opremljen sportsko rekreacionim objektima
(bazen, tenis, mini golf, jezero itd.). Nedaleko od toplica nalazi se
barokni dvorac grofova Janković, no nismo imali vremena posjetiti ga,
moramo nešto ostaviti i za drugi put.
Daruvar smo napustili oko 17 sati i uputili se kući. Povratak u Zagreb
protekao je u dobrom raspoloženju , a izlet iznenađenja opravdao je
svoj naziv, vidjeli smo neke za nas „nepoznate krajeve“ lijepe naše.
Na kraju što drugo reći nego veliko hvala onima koji su uložili dosta
truda da nam bude lijepo, a bilo nam je lijepo.
Lijep pozdrav svima i sretno do slijedećeg izleta.
Snumio:Tomislav Muhić
Napisala: Katica Šimić