Kamenjak i Zagradski vrh

U subotu 16. svibnja planinarili smo u riječkom zaleđu i uspeli se na Kamenjak, te u crikveničkom planinskom zaleđu usponom na Zagradski vrh.
Okupili smo se u jutro u dogovoreno vrijeme, te smo iz Zagreba, pod vodstvom naših vodiča Tomice i Nevenka krenuli u 07.00 sati na autocestu prema Rijeci. Zadržali smo se na redovitoj jutarnjoj kavici na odmorištu Ravna gora, gdje smo susreli oveću skupinu planinara iz drugih društava koji su također putovali prema Kvarneru. Poslije okrijepe nastavili smo vožnju autocestom do izlaza na Grobničkom polju, gdje smo izašli na staru cestu Rijeka – Zagreb i nastavili vožnju prema raseljenom zaseoku Kamenjak (570 m), do odmorišta pogodnog za stajanje autobusa. Odatle počinje naš uspon na Kamenjak, skupinu strmih vapnenastih litica koje se dižu na istočnoj strani Grobničkog polja. Na hrptu dužine 600 metara nalaze se tri vrha, najveći srednji 837 m, najniži zapadni 685 m, te najljepši jugoistočni 771 m koji ima stijenu 30 m i zanimljiv je penjačima. Put najprije vodi preko zaravni (livade i nisko raslinje), kroz jutarnju rosu za desetak minuta stižemo do građenog puta (vojne mulatijere). Kroz šumu napredujemo prateći vijugavi slijed mulatijere. Zapljusnuti smo rapsodijom mirisa raznovrsnog bilja, cvjetova koji izviruju iz niskog raslinja (perunike).

Odmor na vrhu	Cvijeće na Kamenjaku	Detalj s Kamenjaka
Jutarnji ugođaj na stazi	Multijera u živoj stijeni	Mali Kamenjak

Izlazimo na sunce, na ogoljeli dio, gdje je mulatijera usječena u živu stijenu. Već se pružaju lijepi vidici, pa to koriste imaoci fotoaparata, a neizbježno je i fotografiranje cvijeća. Na vrh (837 m) smo stigli za oko sat vremena. Odatle je lijep pogled na Grobničko polje, more, Grobničke planine i ostale susjedne vrhove.
Nakon kraćeg zadržavanja i uživanja na vrhu, nastavili smo sa spuštanjem, te na prijevoju ponovnim penjanjem na susjedni vrh Mali Kamenjak (771m). Tu smo susreli nekoliko penjača, koji su vježbali na okomitoj stijeni. Ovaj vrh je vrlo lijep, impresivan, s njega su lijepi vidici prema moru, Grobničkom polju i na ostale susjedne vrhove. Tu smo obavili neizostavno fotografiranje, te uživali u ljepoti koju su nam pružili vidici. Zadovoljni smo se spustili do polazne točke, našeg autobusa, te pod dojmom doživljaja u protekla tri sata u dobrom raspoloženju nastavljamo put prema Fužinama. Vozimo se kroz šumoviti predio prema jezeru Bajer, netko je viknuo: «eno jelena», naravno, svi smo usmjerili pogled u šumu sa strane i vidjeli elegantnu srnu kako trči uz brdo, lijep prizor za sjećanje.
Prolaskom kroz Fužine uočavamo, lijepo uređene kuće sa okućnicama, zelenilo, cvijeće. Put nas dalje vodi kroz livade i šumu do mjesta Ravno gdje se nalazi planinarski objekt Vagabund. Tu ostavljamo naš autobus i odmah nastavljamo hodanje markiranom stazom prema Zagradskom vrhu.
Zagradski vrh (1187 m) pripada planinskom zaleđu Crikvenice. Okružuju ga polja Ravno, Lukovo i malo dalje Ličko polje, zadnjih 300 m s visoravni diže se u vis u obliku skoro pravilnog stošca. Na sjevernoj je strani obrastao bukovom šumom, a sa primorske strane je ogoljeli.

Pogled s vrha Kamenjak	Na Zagradskom vrhu	Silazak s vrha
Objekt Vagabund	Ukras na stijeni	Perunika

Od objekta Vagabund hodamo preko livada, pokraj nekoliko kuća za odmor, nakon čega ulazimo u šumu. Susrećemo planinare koji se vraćaju sa vrha, pozdravljamo se i u dobrom raspoloženju nastavljamo put. Hodajući se znojimo, ali moram spomenuti lijepi osjećaj svježine goranskog zraka uz mirise raznovrsnog bilja. Iz šume izbijamo na čistinu, odakle se lijepo vidi vrh, do kojega ima još 30 minuta hoda, a dvije su mogućnosti uspona, okomitom stazom (kraća i teža) ili okolnom koja je blažeg uspona i prolazi kroz šumu sa sjeverne strane. Mi smo isprobali obje, uspon jednom, a silazak drugom. Na vrhu smo se zadržali uobičajeno vrijeme potrebno za uzimanje žiga, te razgledavanje okoline. S vrha se pružaju lijepi vidici na okolna polja, na Riječki zaljev, te na Viševicu i Bitoraj. Vratili smo se natrag do naše polazne točke, objekta Vagabund, gdje smo upriličili okrjepu. Hrana je bila dobra, domaćin se trudio ugoditi nam, te smo u dobrom ozračju nastavili s uživanjem u svježini Gorskog Kotara. Vremenske nam prognoze nisu bile naklonjene, međutim vrijeme je bilo lijepo, primjereno za ovakve aktivnosti, što je u konačnici uz dobro isplanirano vođenje izleta od strane vodiča, doprinijelo zadovoljstvu svih sudionika. Jednostavno rečeno, bilo je lijepo.
Od objekta Vagabund smo autobusom krenuli oko 17 sati istim putem kojim smo i došli do Fužina, uključili se na autocestu na ulazu Vrata, te stigli u Zagreb oko 19. sati.

Vladimir Jagušić