ČETVERODNEVNI IZLET U SREDNJU DALMACIJU

Omiška dinara, Južno Biokovo ( Sutvid ), otok Brač (Pustinju Blaca i Vidova gora).

Iz Zagreba, s Mažuranićeva trga, pošli smo 22.06 u 24 sata u smjeru Split- Omiš. Usputno zaustavljanje i kraći odmor u Dugopolju, a potom ravno u Omiš. Ujutro, oko 6 i 30 stižemo na parkiralište u Omišu. Očekuje se vruć dan, te stoga dio planinara koji žele na vrh idu ravno iz autobusa na uspon. Prema planu, oni koju ne penju dan će provesti kupajući se, a u popodnevnim satima pridružit će se na Radmanovim mlinicama grupi koja je planinarila, a zatim svi zajedno spustiti će se kanjonom Cetine do Omiša, a odatle autobusom u apartmansko naselje Nemira gdje je rezerviran smještaj za naš boravak.

Umorni smo od cijelonoćne vožnje, ali izazov je pred nama, vrh Omiške dinare (Kula 864m). Penjemo se polako i zastajkujemo pogledati prekrasan prizor : more, brodice, samo mjesto Omiš i poljičke planine obasjano suncem. Polako napredujemo i za cca 2 sata stižemo do skloništa Imber tu se kratko odmaramo, a zatim na vrh.

Na usponu	Pogled s uspona na Omiš	Sklonište Imber

Na vrh smo stigli za otprilike 45 minuta, vruće je, oko nas se širi božanstven miris bilja na ovom ljetnom suncu, uživali bi i više, ali sunce prži i treba što prije nazad. Imamo sreće pa je i vidljivost dobra, slikamo se , udaramo žigove i polako nazad. Sada nas put vodi na drugu stranu u selo Podašpilje iznad kanjona Cetine. Spust je trajao oko 1,5 sat, no umjesto da čekamo autobus mi smo krenuli asfaltnom cestom prema Radmanovim Mlinicama. Ovo nam zaista nije trebalo. Previše je vruće, i umorni smo pa ovaj spust traje unedogled i ljudima je već dosta.

Na vrhu Omiške dinare-Kula	Na Radmanovim Mlinicama	Korito cetine

Na Radmanovim Mlinicama čeka nas grupa koja se nije penjala nego je došla autobusom. Ovdje se kratko odmaramo i osvježavamo pićem, a onda u brodice i spust Cetinom. Lijep je prizor vidjeti klisuru s rijeke. Iskrcavamo se iz brodica u autobus i vozimo u Apartmansko naselje Nemira. Smještamo se u sobe i naravno odmah na kupanje. More je toplo i pravo osvježenje za nas već umorne što od penjanja , a što od neprospavane noći.

23.06.07. prema planu predviđen je uspon na Sutvid (1155 m) KT HPO na Biokovu. Dio grupe odlučio je ostati u apartmanu i odmoriti se (među njima i moja malenkost), a dio je rano ujutro krenuo autobusom prema mjestu Živogošće, udaljenom cca 60 km od Omiša, gdje je i polazna točka za uspon na Sutvid. Kako je velika vrućina i uvjeti za uspon nisu baš za sve, u Živogošću je ostao dio grupe, a 13 spremnih i hrabrih planinara popelo se na Sutvid. Za nešto manje od 4 sata savladali su uspon, a zatim se vratili u Živogošće. Obzirom da nisam bila među njima, ne mogu pisati o utiscima nego pogledajte fortografije koje je snimio planinar Vlado.

Pogled na Kapelu	Uspon na Sutvid	Sutvid-Vrh

24.06.07. ustajanje u pet sati, spremanje i doručak, a zatim autobusom do Splita. U Split smo stigli ranije jer autobus treba stati u red za trajekt. Ovo vrijeme iskoristili smo da pogledamo novu rivu , pa nekako nas se nije dojmila, svi komentiraju da nema sklada između starog i novog dijela. Prošetali smo i popili kavu, a onda na trajekt pa u Supetar.

Splitska Riva	Crkva u Supetru	Pustinja Balca

Planom je predviđeno da najprije posjetimo pustinju Blaca, pa autobus kreće u smjeru Nerežišća gdje se nakon par kilometara odvaja makadamski put za pustinju Blaca. Autobus je dosta širok za ovakav put, te vozač polako i strpljivo vozi. Nakon 6,5 km makadama stižemo na parkiralište, a odatle se spuštamo pješice još 2,5 km do pustinje Blaca. Tu nas čeka vodič koji nas vodi u obilazak muzeja i kratko nas informira o najvažnijim činjenicama nastanka i opstanka ove pustinje. Evo podjelit ću s Vama dragi čitatelji nekoliko informacija koje sam čula : U 16 stoljeću poljički glagoljaši (njih trojica) bježe pred turcima na otok Brač. Brački knez daje im dozvolu da se nasele u kamenu pećinu (špilja Ljubitovica) smještenu na istočnom obronku doline na južnoj strani otoka Brača. Oni osnivaju redovničku zajednicu, počinju obrađivati zemlju , i stalno povećavaju svoje posjede. Takođe uz hrid dograđuju i stambeni prostor za sebe i svoju poslugu. Ova redovnička pustinja nakon 200 god. pripala je Mlečanima, ali na dražbi u Veneciji otkupio ju je Ivan Nemčić i od tada je u vlasništvu familije sve do 1963 god. U najboljim danima ova zajednica posjedovala je tri trgovačka broda i bavila se trgovinom, ulja, vina, sira i dr., a na posjedima je radilo i do 150 težaka. Takođe je imala školu koju su pohađala djeca iz tri okolna sela, i znalo je biti i do dvadesetero djece.
Vlasništvo se prenosilo sa strica na nećaka sve do 1963. god. kad umire posljednji svećenik don Niko Miličević, koji posjed ostavlja jednoj sluzi. 1977. god vlasnik pustinje postaje općina Brač i od tada pustinja Blaca postaje muzej.
Pozornost privlači pokućstvo, stari namještaj, veliki klavir (kojeg je u pustinju donijelo na rukama 12 ljudi), zbirka starog oružja, mnoštvo raznolikih starih satova čiji je sakupljač bio don Nikola Miličević čijom se smrću (1963 god.) i ugasila ova pustinja hrvatskih glagoljaša, a posebno na astronomske sprave (1926. god. ovdje je postojao najveći teleskop na Balkanu) i izuzetno bogatu knjižnicu sa 8000 knjiga s mnogo neproučenih rukopisa pisanih hrvatskom ćirilicom - poljičicom.
Nakon obilaska vraćamo se ponovo do autobusa i dalje na Vidovu goru. Pogled sa Vidove gore na Bol, poznatu plažu Zlatni rat, i otok Hvar.

Pogled s Vidove gore	Fortica iznad Omiša

Kratko se zadržavamo, naravno treba se slikati i uzeti žig, jer Vidova gora je najviši vrh Jadranskog arhipelaga. Osvježenje u restoranu i nazad u Supetar.
Vruće je, sunce je neumorno i temperatura dostiže 35 C, pa što drugo nego na kupanje. Vrijeme do polaska trajekta proveli smo kupajući se, a kratko smo razgledali i mjesto Supetar.
Povratak u Nemiru večera i spavanje.
Slijedeće jutro 25.06.2007. je i naš posljednji dan boravka u Dalmaciji, a planiran je uspon na Forticu (1 sat hoda iz Omiša), zatim kupanje, ručak , te u 13 sati polazak za Zagreb. Bojali smo se gužve no cesta je prohodna, jedino kod tunela Sveti Rok kolona je bila oko 1 km, ali i to smo prošli bez zastoja. Da bi izbjegli gužvu kod Karlovca naš vozač uputio se okolnim putevima prema Vojniću, zatim Lasinja, Jamnica, Kupinečki Kraljevec i Zagreb. Tim putem nikada ranije nisam prošla i bilo je zanimljivo vidjeti taj živopisni kraj. U Zagreb smo stigli oko 21 sat svi sretni i zadovoljni. Još jedan sadržajan izlet je iza nas, a što drugo nego počnimo razmišljati o nekom budućem druženju.

Tekst i foto: Katica Šimić