26. svibnja 2012.

Podkilavac – Mudna dol – Platak

Skupinu od 12 planinara i planinarki vodili su Nevenko i Danica. Pripremljeni za višesatno hodanje, od parkiranih vozila krenuli smo markiranim putem prema Mudnoj doli. Vremenske su nam prilike išle na ruku, lijepo, sunčano i ne suviše toplo. Nakon kraće hodnje po ravnom terenu, stižemo do ulaza u kanjon. Nastavljamo kretanje koritom presušenog potoka Sušice. Pred nama se postupno ukazuje sva raskoš divlje prirode, razni kameniti oblici nastali djelovanjem vode, a sa strane drveće i stijene koje se uzdižu prema nebu. Pogledi nam vrludaju, ali prvenstveno moramo gledati gdje hodamo, kontrolirati svaki korak. Penjemo se jer kanjonom ( 2 km ) moramo savladati visinsku razliku od 500 m. Uskoro dolazimo do prve veće prepreke. Pred nama je litica visoka desetak metara, kaskada, osigurana užetom (sajlom) i metalnim stubama. Prije penjanja upriličili smo kratki odmor, uz malu okrjepu i koju pošalicu. Tko će prvi, slijed određuju vodiči uz nadzor i savjete, sve je prošlo u najboljem redu. Prolazimo kroz prostor kao portal, ulazimo u gornji dio, sa strane je sve uglačano, glatke stjenovite tvorbe nastale kretanjem vodene mase. Lijepo! Krećemo dalje, sve je uzbudljivije, ne znamo na što bi trebalo usmjeriti pozornost, na „lonce“ što ih je izdubila voda, okolno drveće, stijene ili cvijeće. Vrijeme brzo prolazi, dolazimo do slijedeće prepreke, koju savladavamo (već iskusni) preko postavljenih metalnih ljestava. Dalje se penjemo osokoljeni iskustvom u prijeđenom putu, uživajući u svakom uočenom detalju. Hodamo, u dubokom smo klancu između dvije litice, pogledavamo u vis, ukazuje nam se plavetnilo neba, znak da ćemo uskoro savladati divljinu Mudne doli. I napokon izbijamo na čistinu, stazica, s lijeve strane prostrana padina obrasla travom, raznolikim cvijećem (ljiljani) i niskim raslinjem. Dolazimo do raskršća, lijevo za Hahliće, desno prema Platku. Ukazuje nam se jedan lijepi plato, gdje zastajemo i častimo se zasluženim odmorom uz obrok (ručak) iz ruksaka. Uz blagi umor raspoloženje je na nivou, svako malo netko od nas je na tapeti, sve za dobro ozračje.  

Nakon odmora i blagovanja iz ruksaka, nastavili smo hodanje prema Platku, malo ravno, malo dolje, pa penjanje i tako naprijed. Uočavamo raskoš flore, razgovaramo o uočenim biljnim vrstama, sve nam je zanimljivo i naravno lijepo. Napredujemo već pomalo umorni (blagi umor) i kad odjednom čuje se povik: medo!, svi usmjerujemo pogled, ne znam gdje, čuje se šum,  trka kroz šumsku vegetaciju. Medo nas je osjetio i zbrisao što brže može. Lijep prizor za one koji su u živo vidjeli pravog medvjeda u njegovom prirodnom okolišu i saznanje da on bježi od nas, nismo mu zanimljivi. Prepričavanje nenadanog doživljaja se nastavilo.

U predvečerje smo stigli prema planu u dom na Platku. Ugođaj uobičajen u planinarskom okružju. Priče, planinarske, osobne, zanimljive, koja pošalica, večera i zasluženi počinak.

 

27. svibnja 2012.

Platak – Crni vrh – Fratar – Hahlići – Podkilavac

Ujutro rano ustajemo, kako to i priliči planinarima u akciji, uz čaj, kavu, sok, doručkujemo i nastavljamo aktivnosti prema planu. U 8:00 krećemo prema Hahlićima. Razgovaramo o svemu i svačemu, vadimo planinarske zemljovide i razmatramo planirano i dodatne mogućnosti. Plan nam je popeti se na Fratar, spustiti se do planinarske kuće Hahlići i dalje do Podkilavca. Razmatraju se eventualne dodatne mogućnosti, uspon na Crni vrh. Uskoro se formira skupina koja je voljna popeti se i na Crni vrh. Na jednom od raskrižja odvajamo se i nastavljamo markiranim putem, odjednom čujemo šum, ispred nas je pretrčala srna.

Makadamskom cestom dolazimo do planinarskog raskrižja i putokaza za Crni vrh. Penjemo se kroz šumu, osjeća se miris divljeg luka, preko koje se krećemo. Izbijamo na vrh (1353m) , ogoljeli, pružaju se vidici na sve strane, Kvarner, Učka, Jelenc, Guslica, Snježnik… Uživamo u pogledima i fotografiramo svoje vizure. Zadržavamo se određeno vrijeme na vrhu uz razgovor o dojmovima. Slijedi kratka okrjepa i nakon toga spust na drugu stranu preko razlomljenih stijena (naporno), ali u planinarskom smislu zanimljivo. Nakon stijena markirani put vodi kroz šumu do makadamske ceste, šumarske kuće. Pratimo markaciju prema Hahlićima i uskoro dolazimo na stazu po kojoj smo prethodni dan išli na Platak. Usput susrećemo skupinu planinara iz Slovenije, koja je savladala Mudnu dol, a cilj im je planinarska kuća Hahlići.

Kratko smo se odmorili i nastavili markiranim putem prema Fratru. Krećemo se po travom obrasloj padini i postupno ulazimo u klekovinu, stjenoviti dio sa puno kraških tvorbi, ponikvi, naporno. Izbijamo na vrh (1353m) umorni ali zadovoljni. Krasan vidik na sve strane, slično kao i sa Crnog vrha. Uzimamo kratki predah, po koji zalogaj,malo tekućine, a po tom se spuštamo drugim smjerom po grebenu prema planinarskoj kući Hahlići i zaključujemo kako je laganiji od onog po kojem smo se penjali na vrh.

Napokon stižemo u planinarsku kuću Hahlići. Tu nas je dočekao dio skupine koja je ranije bila na Fratru. Malo smo se odmorili, okrijepili, napravili po koju fotografiju, a potom nastavili sa spustom prema Podkilavcu. Usput vidimo krda konja koje preko livada pogone goniči. Osjećamo umor, ali smo zadovoljni prijeđenim putem i onim što smo doživjeli. Vremenske su nam prilike bile naklonjene, što je u velikom doprinijelo našem zadovoljstvu i konačnoj ocjeni izleta kao vrlo uspjelog.

Pogledajte galeriju.

Tekst i fotografije: Vladimir Jagušić

in Nekategorizirano   0